Siroti mali studenti

0

Sofija – Dnevnik jedne studentice

Prošao je prijemni rok, uskoro će početi predavanja. Mnogi studenti brinu o tome kako će pronaći smještaj, a pogotovo brucoši. Kako naći smještaj ako niste dobili mjesto u domu? Lako, zato što se na svakom ćošku izdaju razne garaže, podrumi, šupe i slično, ali pitanje je kako naći prihvatljiv smještaj za pristojnu cijenu.

Stanodavci iskorištavaju to što su potrebni i bezobzirno ostavljaju visoke cijene, iako je sve više novih stanova jer svjedoci smo kako svako malo „nikne“ nova zgrada u Palama. Da, možete naći stan, ali nemojte trčati pred rudu, dobro se raspitajte, imate pravo da znate kakve uslove postavljaju prije nego što donesete stvari, i koje su vaše obaveze, čisto zbog sebe, da vas ne iznenade kada dođu računi.

Znam kako je. Promijenila sam šest stanova za dvije godine. Negdje je bilo bolje, negdje dobro, a na nekim mjestima strašno.
Prvi stan: gazda je bio jako simpatičan i predusretljiv, na početku, plaćala sam sam jednokrevetnu sobu, grijanje centralno-solidno. Docimerke pristojne djevojke koje su mi mnogo pomogle da se priviknem na studentski život, a time mislim na učenje, kuvanje, i prevazilaženje nostalgije za kućom, a ne na izlaske i provod.

Međutim, kasnije smo shvatile da nam gazda ulazi u sobe kad nismo tu, provjerava kad izlazimo i kad se vraćamo, bukvalno – čovjek se preselio na prozor, i stalno nas nišanio pogledom iza svog utvrđenja, tj. zavjesa. Bez ikakvog upozorenja počeo je da nam naplaćuje struju, iako to na početku nije bilo dogovoreno. A, onda je počeo da se ljuti  ako bi neko došao u posjetu.

Bio je ljubazan prema jednoj stanarki, periodično, i raspitivao se o životima ostalih. Sve to sam opravdala dosadom od koje pati većina penzionera, preporučila da nabavi jastuče i ugradi ga na prozor kako bi mu bilo lakše da osmatra, da ne bi nažuljao laktove… i odselila.

Sljedeći smještaj bio je jako dobar, sprat kuće, sve novo i udobno. Hm… to je bio mali studentski centar. Ljudi izdaju osam stanova studentima, u svakom stanu imaju po tri  ili četiri kreveta, a svaki krevet naplaćuju po 120 KM, plus struja. To ne bi bilo ni loše da gazdarica nije čudna žena. Struju je svima naplaćivala po 20 KM, iako je  bilo nelogično da toliko trošimo.  Nekada je dolazila kod nas sa pričom o drugim stanarima, i da bi pokazala koliko je dobra govorila bi:  „Eto, njima sam ovaj put naplatila po 25, a  vama ću po 20, samo da znate, mislim da oni više troše.“, naravno mi bismo kasnije saznali da je bila na spratu, pila sa momcima kafu i pričala istu priču. Jednom mi je prekipjelo sve to, a nisam je mogla optužiti bez konkretnih dokaza da nam uzima pare i otplaćuje svoje kredite. Poštar je donio račun, koji sam ostvorila. Račun je iznosio 80 KM, sa dugom od nekoliko stotina km, a nama je naravno, umjesto po 10 KM, uzela po 25 KM. Toliko o divnim gospođama koje donose kafu, saosjećaju, i potajno nas potkradaju kako bi otplatile svoje dugove.

Zovem tražeći stan, jednosoban. Pitam koliko košta. „Za porodicu 300 KM.“ „Ali, mi  smo studenti“ „Aha“ , odgovara mrzovoljan žesnki glas, „onda po krevetu 120 km, a ovdje su tri kreveta, plus režije.“

Kakva je to računica ne znam. Problem je što su poučeni negativnim iskustvom sa neodgovornim  studentima, i onda svoj bijes usmjeravaju prema svima.

Garsonjere su po 250- 300 KM, a u dvosobne stanove ubace  kreveta koliko je moguće, mislim da će uskoro i hodnike iznajmljivati a oglas bi bio: „Izdajemo jednokrevetni ili dvokrevetni hodnik, sa upotrebom police za cipele, koja je ujedno, ostava, sto, i ormar, a ako se docimeri slažu, možete koristiti i toalet.“ 

Još jednom, nemojte da prihvatate sve što vam nude, pogledajte na više mjesta, ispitajte pojedinosti. Ne može isto koštati stan na Lukama i na Koranu, a takođe, nemojte misliti da je ono što vam nude u centru čak i ako tako piše, samo oni tako misle, s obzirom  na to da su izgubili osjećaj za prostor i vrijeme, ali im je ostao dobar osjećaj za računicu. Nemam pravo biti toliko ogorčena na stanodavce jer ima  stanara koji ne znaju da se ponašaju u skladu sa pravilima, da li je to do odgoja ili stvar osjećaja slobode, o tome ću drugi put. Uvijek imajte na umu- kakvo je grijanje, šta sve morate platiti od režija, da li imate pravo na posjete, da li možete ostaviti stvari kada niste tu u zimskom ili ljetnom periodu, i da li se to naplaćuje. Znam da nije u praksi, ali nije na odmet napisati  ugovor koje bi potpisale obje strane, kako kasnije ne bi došlo do nesuglasica, ipak, ne treba svakome vjerovati na riječ. Jesmo studenti, ali nismo nepismeni i glupi, ne toliko da nas vuku za nos.

(www.palelive.com)

Pretplatite se
Obavijesti me o
0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments