„Zlatna anima Radoslav Lazić“ – potpis na diplomu

ISTOČNO SARAJEVO – Srpski glumac Branislav Milićević, čuveni Branko Kockica, koji je bio počasni gost 18. Međunarodnog festivala profesionalnih lutkarskih pozorišta za djecu „Lut fest 2017“ u Istočnom Sarajevu, kaže za Srnu da je izuzetno ponosan i zahvalan što mu je Savjet ovog festivala dodijelio Plaketu „Zlatna anima Radoslav Lazić“ za rad sa djecom, sveukupno stvaralaštvo i bogati umjetnički opus.

On je naveo da je veoma srećan zbog nagrade koju je dobio, jer je ona za njega, kako kaže, nešto kao potpis na diplomu.

„Doživljavam to kao pečat kojim se potvrđuje da sam dobio specijalni dar da veselim decu i njihove mame, tate, deke, bake, komšije i zahvalan sam na tom proviđenju, tako da i danas sa radošću ispunjavam taj zadatak, koliko god mogu“, ističe Branko Kockica.

On je podsjetio da mu je ovo treći put da gostuje u ovom, kako kaže, dijelu zemljine kugle.

„Prvi put sam bio u vreme rata, kada sam ‘pravio’ priredbu za decu u Kasindolu i na Ilidži, dok je okolo sve vreme pucalo. Drugi put, na gostovanju Pozorišta ‘Puž’ pre nekoliko godina bio sam na ovom istom festivalu u Istočnom Sarajevu, kada je sve bilo mnogo veselije. I sada, da ujedinim sva ta tri utiska – ratno, festivalsko i ovo što se događa danas, meni je glavni utisak uvek apsolutno fenomenalan“, naglašava Milićević.

Govoreći o uslovima za razvoj pozorišne umjetnosti u ovom dijelu Republike Srpske, Milićević kaže da je prije pet godina provirio na vrata iza scene i vidio da ona vode u neko srušeno ili nezavršeno, neizgrađeno pozorište.

„Nažalost, evo vidim da ni posle pet godina nije urađeno ništa. Ali, nije ništa bolje ni u Beogradu, jer pozorište ‘Boško Buha’ nikako da bude završeno. To je u principu veoma loše. Mi treba da ‘ložimo’ decu da, dok su još mala, obožavaju svoju zemlju. Oni to ne mogu ako ih teramo da posećuju nedovršena pozorišta i da se tamo guraju, čuče ili nemaju gde da sednu dok gledaju predstave. Još žalosnije je tamo gde pozorišta nema nikako“, naglašava Milićević.

On ističe da za razvoj kulture treba da budu zaduženi ne samo „gradski oci“, nego i „gradske mame“, kao i drugi odgovorni za vaspitanje i budućnost djece.

„Žalosti me što su svugde dečja pozorišta nekako skrajnuta. Na moju sreću, mislim da je pozorište ‘Puž’ najviše paženo od gradskih vlasti Beograda. Stalno se širimo i popravljamo, iz dana u dan sve je bolje, doduše, idemo puževim korakom, ali, ipak, idemo napred, možda zahvaljujući mojoj upornosti, kao i tome što stalno gradske oce vučem za rukave“, naveo je Branko Kockica.

Branislav Milićević, Branko Kockica, rođen je 3. aprila 1946. godine u Zemunu. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zrenjaninu, a 1970. godine diplomirao je glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu.

Godine 1974. počinje da snima TV seriju za djecu „Kocka, kocka, kockica“ čije emitovanje je u kontinuitetu trajalo 21 godinu, a snimljeno je više od 250 epizoda.

Sa najbližim saradnicima, 1977. godine osniva Putno Pozorištance „Puž“. Od 2002. do 2004. godine bio je predsjednik Udruženja dramskih umetnika Srbije.

Odlukom Skupštine grada Beograda, 2005. godine imenovan je za direktora Pozorišta „Puž“ koje je u međuvremenu dobilo status Ustanove kulture od izuzetnog značaja za grad Beograd, i na tom mjestu je i danas.

Milićević je napisao 47 pozorišnih komada za djecu, a ostvario je više od 50 uloga na filmu, televiziji i u pozorištu.

(www.palelive.com / Srna)