Predstavljena ukoričena zaostavština Obrenovića

FOČA – U Muzeju Stare Hercegovine u Foči predstavljena je stručna kataloška publikacija u četiri toma „Obrenovići u muzejskim i ostalim zbirkama Srbije i Evrope“, koju je priredio Muzej rudničko-takovskog kraja iz Gornjeg Milanovca – zavičaja ove srpske dinastije.

Na sinoćnjem predstavljanju ove jedinstvene publikacije, koja je kataloški objedinila muzejske predmete i arhivske dokumente u vezi sa dinastijom Obrenović koji se čuvaju u muzejima, manastirima, bibliotekama, galerijama, zavodima za zaštitu i privatnim zbirkama širom Srbije i Evrope, moglo se čuti mnogo zanimljivih podataka o Milošu Obrenoviću i njegovim nasljednicima koji su stvorili modernu srpsku državu.

Direktor Muzeja rudničko-takovskog kraja i jedan od dvojice urednika publikacije Aleksandar Marušić podsjetio je da su Obrenovići predvodili Srbiju 72 godine – od 1815, uz manji prekid od 1842. do 1858. godine, do 1903. godine, odnosno do Majskog prevrata i da su svom otečestvu podarili državu i pet vladara.

Marušić je napomenuo da je za vrijeme Obrenovića Srbija dobila sve najvažnije institucije, koje je kasnije unijela u zajedničku državu i koje i danas funkcionišu, a da je najveći trag ostavio osnivač dinastije Miloš Teodorović koji je uzeo prezime Obrenović po svom očuhu Obrenu Martinoviću, prvom mužu njegove majke Višnje.

„Miloš je rano ostao siroče, pa se vratio svom bratu po majci Milanu Obrenoviću, da bi se poslije okončanja vojnog dijela Drugog srpskog ustanka u spomen na polubrata, kako je govorio `koji je od mene čoveka napravio`, odrekao prezimena Teodorović i uzeo prezime Obrenović“, kaže Marušić.

Posebnost Obrenovića bila je, navodi Marušić, i to što su vrlo malo ratovali, pa Srbija u njihovo doba nije imala većih ljudskih žrtava, već su postupno uz mukotrpno pregovaranje formirali novovjekovnu srpsku državu.

„Miloš je u Drugom srpskom ustanku ratovao svega tri i po mjeseca, ali je poslije toga punih 20 godina pregovarao i to vrlo uspješno. Dobio je hatišerife, berate, stečena je sloboda, ali i prvi srpski Sretenjski ustav, vrlo napredan za to vrijeme, koji je svakom čovjeku garantovao ličnu, imovinsku i pravnu slobodu, što je vrhunac njegove vladavine“, ističe Marušić.

I pored ogromnih zasluga za stvaranje države, u narodnom sjećanju je ostala negativna slika o Milošu Obrenoviću, prije svega, podsjeća Marušić, zbog naređenja da bude ubijen Karađorđe.

On navodi da se sa ljudske strane nikako ne može opravdati ubistvo Karađorđa, ali se opravdanje može naći u političkom smislu jer Srbija 1817. nije bila spremna da ponovo ratuje protiv Turaka da ne bi doživjela ono što je doživjela 1813, poslije čega je pitanje da li bi se ikad mogla oporaviti.

„Možda je Karađorđe požurio sa svojim povratkom u zemlju, ali on je bio omiljen u narodu jer je bio genijalan vojskovođa, hrabar i pravedan. Naravno imao je i on mana, a Miloš je bio real-političar. LJudi su se uvijek vezivali za romantičarske ideje, ali moje mišljenje je, možda nisam u pravu i vjerovatno manjinski razmišljam, da treba biti realan i postupno ostvarivati cilj po cilj“, rekao je Marušić.

Izuzetno vrijedna publikacija nastala je nakon što je Muzej rudničko-takovskog kraja 2010. godine poslao pismo muzejima i drugim ustanovama kulture u Srbiji sa namjerom da na jednom mjestu sakupe muzeološku, arhivističku i bibliotečku građu koja je neposredno, a zatim i posredno u vezi sa Obrenovićima.

NJihove lične predmete, stvari koje su dobijali na poklon ili su ih nekome darivali i sve što je nastalo kao posljedica njihove vlasti – odlikovanja, serije novca, ustav, dokumenti obrađeni su u skladu sa muzeološkim pravilima i prikazani u knjigama, trenutno u četiri, a za mjesec bi trebalo da bude objavljena i peta.

Prve dvije knjige obuhvataju građu o Obrenovićima koja se čuva u domaćim ustanovama kulture, manastirima i kod privatnih kolekcionara, a nakon što se priča raširila treća, četvrta i uskoro peta knjiga sadrže i građu koja se čuva u Parizu, Beču, Crnoj Gori, Sloveniji, Švajcarskoj.

Vrijedne nagrade koje je ova publikacija dobila kazuju da se ne može početi nijedna ozbiljnija studija o Srbiji 19. vijeka i konkretno o Obrenovićima, a da se ne konsultuje građa koja se nalazi u koricama ovih knjiga.

(www.palelive.com / Srna)