Pod Ostrogom progledao srcem

0

Nema ničega na ovom svijetu čime se može platiti osjećaj ponosa, zadovoljstva i radosti u srcu kada sa stotinu žuljeva na nogama prepješačite put od Pala do manastira Ostrog.
Ovim riječima svoju priču o hodočašću do manastira Ostrog počinje odvažni Paljanin Igor Vukašinović, koji je osmu godinu zaredom, sa svojim prijateljima sa Pala i iz Čajniča posjetio jednu od najvećih svetinja. Vukašinovića život nije mazio. U ratu je od posljedica ranjavanja izgubio vid, ali nije dozvolio da mu to bude prepreka u životu. Naprotiv, sa još više energije, entuzijazma, ljubavi i vjere korača ka svojim životnim ciljevima.

– Sve je počelo sada već davne 2007. godine, na ideju mog prijatelja, kada se grupa od nas pet, preko Šćepan polja, uputila ka manastiru Ostrog, slava mu i milost – rekao je Vukašinović.

Od tada ovo je postala tradicija, a svake naredne godine hodočasnici se kreću drugim putevima.

– Ove godine nas 29 hodočasnika uputilo se iz naše crkve u Palama, prateći uskotračnu prugu kojom je nekada išao „ćiro“ prema Srbiji. Prepješačivši put dugačak 320 kilometara, nakon devet dana stigli smo do manastira – ispričao je Vukašinović.

Dodao je da su u pratnji imali dva kombija, koji su im vozili hranu i ostale potrepštine.

– Put nije nimalo lak, Sunce se užari visoko na nebu, asfalt prži stopala, ali nema odustajanja. Svi smo na ovom putu jednaki i svi koračamo ka istom cilju – nastavlja svoju priču Vukašinović, prisjećajući se ovogodišnjeg pohoda.

Istakao je da je i najstariji među hodočasnicima, sedamdesetogodišnji Marko Šarac, ne zaostajući ni sekunde za upola mlađima, prepješačio svih 320 kilometara.

– Ove godine, tri dana pred polazak, priključila nam se i jedna dama – kazao je Vukašinović.

Sa velikim uzbuđenjem i uzdrhtalim glasom kazuje da je sam dolazak u manastir poseban.

– Svaki put mi srce ponovo zatreperi kada dođemo pod Ostrog, a monasi, koji nas već odavno prepoznaju, kažu ljudima koji se zateknu gore: „Napravite mjesta, stižu naši momci sa Pala!“ Vjerujte, taj osjećaj se ne može riječima opisati – ispričao je Vukašinović.

Sve troškove odlazaka pod Ostrog Igor i njegovi prijatelji sami pokrivaju. Snalaze se, kaže, kako umiju, a vjera, unutrašnja snaga i borba za mir, to je njihova vodilja.

– Nakon poklonjenja svetitelju i prisustva bogosluženju, čovjek osjeti mir i spokoj u srcu, a to je i više nego dovoljno da se i naredne godine uputimo dobro poznatim stazama – naglasio je Vukašinović.

Pored hodočašća do manastira Ostrog, Vukašinović i njegovi prijatelji posjetili su i grob patrijarha Pavla. Na pitanje, jesu li i tada išli pješice, Igor odgovara:

– Jesmo. Mi i ne znamo drugačije. A najteže mi je to što ne mogu riječima da vam opišem ta osjećanja, to je nešto posebno – rekao je Vukašinović.

Ispričao nam je da je sa nekoliko prijatelja posjetio i grob Isusa Hrista, a uspomene koje nosi sa tog putovanja ne mogu se, kako kaže, mjeriti ni sa čim ovozemaljskim.

Hilandar

Hodočasnici sa Pala namjeravaju u proljeće da se upute put manastira Hilandar na Svetoj Gori. Ovi hrabri ljudi, njih devet, planiraju da prepješače oko 1.000 kilometara, da bi ispunili svoju želju, da prepješače put do ove svetinje. Zato će im, kaže Vukašinović, trebati 30 dana, s obzirom na njihov dosadašnji tempo kretanja, kada prelaze oko 35 kilometara dnevno.

– Obratili smo se Sekretarijatu za vjere RS i Ministarstvu za boračka pitanja. Dobili smo obećanja, pa se nadamo da ćemo uz njihovu pomoć uspjeti – rekao je Vukašinović.

(www.palelive.com / Glas Srpske)

Pretplati se
Obavijesti o
0 Komentara
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare