Planinarska avantura do Saračevih polja (foto)

0

Ravna planina je oduvijek bila privlačna za planinare. Iako nije zahtjevna za penjanje, njena šumska prostranstva, raznolik i bogat biljni i životinjski svijet, čist i svjež vazduh, mir i tišina daleko od civilizacije su oduvijek bili motiv za posjetu ovoj planini. Prije rata na Ravnoj planini, tj Saračevim poljima, postojao je planinarski dom koji je devastiran i desetak vikendica, od kojih su gotovo sve devastirane.

Danas se na Ravnoj planini uglavnom sreću šumari, a planinara je sve manje, iako je planinarska staza uredno iscrtana i označena od strane Planinarskog društva Javorina. Preko Ravne planine do Jahorine se organizuje i planinarski maraton, u oktobru mjesecu.

Staze su za sada dobro označene iako je na nekim dijelovima posječena šuma sa markacijom. Jednu zanimljivu planinarsku “turu” do Saračevih polja i nazad predstavljamo u ovom tekstu.

Planinska staza prema novoj gondoli Pale – Jahorina i Bijeloj stijeni vodi od Šabanovića vile. Lijep planinski putić vodi uzbrdo prema selu Gornje Pale.

Ubrzo se izlazi na jedan brežuljak, koji iznad drveća pruža lijep pogled na selo, Gradinu, u daljini na Goli Koran, Pale, Romaniju i Trebević prema zapadu.

Daljim usponom izlazi se na makadamski put, koji iz Jahorinskog potoka dolazi u Gornje Pale. Na ovom putu se nalazi precizan planinarski putokaz.

Uskoro slijedi neprijatno iznenađenje. Lijepo izletište sa stolovima i klupama je pretvoreno u deponiju otpada. Još jedan dokaz da narod naših prostora i dalje nema kulturu. Da li ovako uništavaju i tuđe?

Polako izlazimo na novi put, koji prati izgradnju nove gondole Pale – Jahorina. Ovdje je takođe uredno postavljen putokaz, koji pokazuje da do Bijelih stijena treba 60 minuta hoda.

Slikamo izgradnju nove gondole, ali se ne odlučujemo da idemo označenom planinarskom trasom prema Bijelim stijenama, nego novoizgrađenim putem prema vrhu trase gondole.

Na mjestu gdje trasa gondole prelazi u nešto manji uspon, pruža se lijep pogled na grad Pale i na sve planine koje ga okružuju. Pravimo panoramske fotografije, sa svih strana. Ovdje se odlučujemo da idemo šumom, uz prosječenu trasu gondole prema šumskom putu, koji će nas odvesti ka Saračevim poljima. U tome nam pomaže GPS navigacija. Neiskusnim planinarima i onima koji prvi put idu na Ravnu planinu, ne preporučujemo ovu rutu jer nije označena. Šumske puteve nije teško pronaći i svi oni vode do glavnog puta.

A na glavnom putu, se ima šta vidjeti. Ravna planina je bogata šumom, a šuma se siječe na svakom koraku. Mreža planinskih puteljaka je razgranata do najnepristupačnijih krajeva. Ako posjedujete Google Earth screen shot Ravne planine od prije i ako ga uporedimo sa novim i budućim, vidjećete da se na Ravnoj planini polako prorjeđuje šuma. Zaista boli, jer se siječe nemilice.

Prateći glavni šumski put dolazimo do trase dalekovoda. Vidi se Jahorina i može se nabrati malo šumskih jagoda.

Najzad, dolazimo do Saračevih polja. Oči se nagledaju šume, pa dolazak u ove predjele donosi i osjećaj kao da ste u drugoj zemlji. Lijep planinski vazduh, zaista uživanje.

U blizini su izvori. Punimo flaše vodom. Razočarani smo jer otkrivamo da su borovnice uništene. Na velikim površinama možete pronaći tek po jedan – dva ploda. Pitamo se od čega će živjeti berači borovnica, ako su sami uništili svoj posao? Država ne postoji, pa nema ni zaštite ovih blaga.

Vraćamo se do ulaza u Saračeva polja i tu se ukrštamo sa stazom koja vodi prema Jahorini. “Hvatamo” putokaz prema Gornjim Palama.

Ravna planina je puna ljekovitog bilja. U kadru majčina dušica (Thymus serpyllum).

Označena planinska staza se na nekim dijelovima gubi, jer je drveće posječeno. Međutim, srećom postoje i stijene, pa nije spala markacija. Planinski putić je u dobrom stanju. Jedan dio puta prati dalekovod, ali se na pola puta od Saračevih polja do Bijelih stijena polako odvaja desno. Ovo je nekada kažu bila pruga Hadžišabanovića, koja je dovozila građu do gondole, a potom se spuštala prema pilani kod Šabanovića vile.

Stižemo do Bijelih stijena. Pogled je zaista impresivan.

Divno vrijeme i dobra vidljivost predstavljaju Romaniju u punom sjaju. Vazduh ne treba komentarisati.

Ostaci čuvene gondole Šabanovića stare preko sto godina. Tu je i žuta traka koja obilježava stazu Jahorinskog planinarskog maratona. Kreće spuštanje koje nije lako, jer trpe zglobovi. Noge umorne jer smo prešli preko 17 km.

Staza je raj za planinare. Zaista divna šuma, sa puno izvora, a između drveća se nazire pogled na Romaniju i Jahorinski potok.

Silazimo sa Ravne planine, podno dalekovoda, pa preko nove trase gondole se ponovo vraćamo na put u Gornjim Palama. Pogled na Pale uz zalazak Sunca je predivan. Prešli smo preko 21 km. Misija ispunjena. Planinarski duh je zadovoljen, a za večeru ćemo spremiti gljive lisičarke (Cantharellus cibarius), koje smo usput nabrali, tako da će doživljaj biti kompletan.

(www.palelive.com)

Pretplatite se
Obavijesti me o
0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments