Kusturica: Nagrade knjigama koje ne samo da vrijede, već se i čitaju

0

ANDRIĆGRAD – Direktor Andrićevog instituta u Andrićgradu Emir Kusturica uručio je danas u Andrićgradu značajnu intrenacionalnu „Veliku nagradu Ivo Andrić“ ovogodišnjim laureatima – Dragoslavu Mihailoviću i Guzelj Jahini.

Prema odluci žirija, koji su činili Jovan Delić, Želidrag Nikčević i Muharem Bazdulj, Mihailović je dobitnik nagrade za životno djelo, a Jahina za knjigu „Djeca Volge“.

U obrazloženju odluke žirija navodi se da je Jahina napisala niz kratkih priča i poetskih radova, ali da je u svijetu postala poznata po do sad dva svoja napisana romana „Zulejha otvara oči“ i „Deca Volge“.

Žiri je istakao da je njen roman „Zulejha otvara oči“ doživio nezapamćen uspjeh i postao književni događaj u Rusiji.

„Roman koji nagrađujemo ‘Deca Volge’ dobio je visoke ocjene i priznanja ruskih pisaca i ruske kritike. Roman ima strogu, prikrivenu dramsku kompoziciju: priča o Jakobu Ivanoviču Bahu, učitelju njemačkog jezika i darovitom piscu bajki. Sastavljena je kao petočinka iz pet dijelova sa epilogom i obuhvata dvadesetak godina izuzetno burne i dramatične ruske sovjetske istorije“, istaknuto je u odluci žirija.

U obrazloženju odluke da se nagrada za životno djelo za 2019. godinu dodijeli pripovjedaču, romansijeru i dramskom piscu Dragoslavu Mihailoviću za njegov cjelokupni prozni i dramski opus, navedeno je da je on postao prepoznatljiv književnoistorijski znak i orijentir.

„U pripovijedanju se usmjerio na živu riječ koja stvara iluziju neposrednog usmenog kazivanja, na glas svoga junaka, po pravilu nesrećnika, gubitnika i autsajdera, koji je kroz svoje prividne pobjede i stvarne poraze vođen tuđom rukom tamo kuda nije želio, pa ni slutio gdje će dospjeti. Mihailović je majstor u dočaravanju patnje, ljudske i životinjske“, istaknuto je u obrazloženju žirija.

Predsjednik žirija akademik Jovan Delić rekao je da ima neke više pravde i nešto više od koincidencije u odluci da se „Velika nagrada Ivo Andrić“ dodijeli Jahini i Mihailoviću.

On je istakao da su oboje pisaca svojim prvim knjigama stekli veliko mjesto u književnosti – Dragoslav Mihailović pripovjedačkim vijencem „Frede, laku noć“ i kratkim romanom „Kad su cvetale tikve“, a Jahina romanima „Zulejha otvraa oči“ i „Deca Volge“ i postali književna imena prvoga reda, ostvarivši djela neprolazne vriejdnosti.

„Oboje su dočaravali i ostvarivali tragično osjećanje života, ali i u najtežim trenucima svojih junaka sačuvali ljudskost, ljubav i vrijednosti, nalazeći ih tamo gdje se nisu slutile. Oboje su aktivirali nekoliko velikih arhetipova kojima su ostvarili univerzalne vrijednosti svojih djela.

Oboje su pokazali dar u vođenju priče i razvijanju snažnih linija sa sukobima i zaokretima svojstvenim drami, pa su zato oboje bliski pozorištu i filmu. Oboje su svako na svoj način bliski Ivi Andriću. Tako se u Andrićgradu, jedan srpski pisac u dubokoj zrelosti i jedna ruska spisateljica u punoj stvaralačkoj snazi pokazuju kao veoma bliski stvaraoci“, naglasio je Delić.

Kusturica je naglasio da se u Višegradu jedna nagrada polako izdvaja od svih drugih i to ne samo po tome što su to knjige koje vrijede nego su to knjige koje se čitaju.

Navodeći da je domaća spisateljska scena više nego bogata, Kusturica je istakao da mu je izuzetna čast što su uspjeli da srpski jezik bude oružje, da ne bude isključivi povod za ovu nagradu, nego i da se domaći pisci ukrste sa onim koji pišu u drugim zemljama.

Nakon uručenja nagrade, direktor Andrićevog instituta rekao je da je, dok je bio student prije pola vijeka, izrazita rečenica koja se vezivala za literaturu bila raspad porodice.

„S obzirom na to da sam bio student prije mnogo godina, tada se porodica vrlo uspješno raspadala i sve vrijeme u literaturi se nailazilo na raspad porodice. Kad bi uporedili brzinu kojom se porodica raspada u stvarnom životu i literaturi mislim da u literaturi to ide bolje i malo sporije“, istakao je Kusturica.

On je dodao da vrlo brzo uvažamo nove fraze koje dolaze sa zapada, a upravo je tu ta priča o porodici.

„Jer kad nekome kažete da se dobro osjeća kod vas, kažete ‘osjećaj se kao kod svoje kuće’, a u suštini to znači da ako je porodica poluraspadnuta da se ne osjećaš dobro. Na svu sreću ima porodica koje se danas održavaju“, istakao je Kusturica.

On je naveo da je roman Dragoslava Mihailovića „Kad su cvetale tikve“ bio njegov prvi susret sa idejom šta je Goli otok, ali na način kako se to i primjećuje u najboljim romanima.

„Tu nije bila riječ o Golom otoku, nego prije svega o tome kako porodica trpi taj period komunističkog nasilja nad ljudima“, rekao je Kusturica.

Dobitnik nagrade za životno književno stvaralaštvo Dragoslav Mihailović rekao je da kad je vidio čudo koje se sa ljudima dešava na Golom toku, znao je da o tome mora neko da piše.

„Čekao sam 30 godina da neko nešto napiše ozbiljno, a pisali su obično ljudi koji su taj logor izmislili. I tako je došlo vreme kad sam rekao o tome ćeš morati ti da pišeš, neće niko drugi. I seo sam i napisao pet knjiga sa oko 4.000 strana. Posle objavljivanja knjiga imao sam susrete sa bivšim golootočanima i pravio zabeleške. Tada mi se desio jedan događaj koji je u mojoj porodici ostao zabiležen – razboleo sam se“, naveo je Mihailović.

Ovogodišnji laureat Guzelj Jahinia zahvalila je na visokom vrednovanju njenog romana „Deca Volge“ i mogućnosti da dođe u Andrićgrad.

„Poznata izreka glasi ‘narod koji ne poznaje prošlost ne zaslužuje da zna svoju budućnost’. Može li se onda reći da se Ivo Andrić brižljivo i pasionirano baveći prošlošću svoje zemlje, na taj način brinuo o njenoj budućnosti? Čini se da može“, istakla je Jahina.

Ona je navela da su Andrićevi najpoznatiji romani „Na Drini ćuprija“, „Travnička hronika“ i „Gospođica“ istorijski romani.

„Sva tri su napisana u Beogradu za vrijeme fašističke okupacije, u nekoj vrsti kućnog pritvora. U takvim uslovima fizičke neslobode, u strašnom ratnom vremenu, piščeva je misao stekla istinsku slobodu. Aktuelna politika potakla ga je da pronikne u prošlost u potrazi za odgovorima“, istakla je Jahina.

Ona je navela da je Andrić, s jedne strane za BiH i Srbiju postao svojevrsni pokrovitelj mjesta, a sa dtruge on kazuje o stvarima koji imaju univerzalnu vrijednost.

„NJegova osnovna tema jeste sudar različitih kultura, četiri sveta premeću se u njegovim romanima, muslimanski, pravoslavni, katolički i jevrejski, zapravo ima ih više ali ovi su glavni. Ti svetovi se sukobljavaju i mire, žive jedni kraj drugih, uče jedni od drugih, grade i razaraju mostove. Današnja politička zbivanja u svetu su veoma turbulentna. Ponekad se stiče utisak da klizimo unazad u prošlost i da velika istorija preti da se ponovi“, rekla je Jahina.

Ceremoniji uručenja nagrade prisustvovali su i prethodni laureati Goran Petrović i Vladimir Kecmanović.

Andrićev institut u Andrićgradu je „Veliku nagradu Ivo Andrić“ ustanovio 2015. godine, koja se već tradicionalno uručuje 27. januara na Savindan.

(www.palelive.com/Srna)