Aleksa – majstor i umjetnik

0

SOKOLAC – Narodna izreka “Što oči vide – to ruke stvore”, koja opisuje vješte ljude, nadarene majstore i talentovane umjetnike, kao stvorena je da predstavi samoukog majstora i umjetnika 74-ogodišnjeg Aleksu Barjaktarevića iz sokolačkog naselja Majdani.

Od djetinjstva je “radio sa drvetom”, praveći razne upotrebne predmete i alatke za poljoprivredne poslove, te gradio objekte i uređivao enterijere od drveta. Taj talenat i umijeće naslijedio je od oca Dimše.

Međutim, Aleksi su “išli” i takozvani “ženski poslovi”, kao što su pletenje, tkanje i vezenje. NJegove rođake pričaju da je najbrže “prepočinjao” nove “mustre” i načine pletenja i tkanja, pa su djevojke i žene iz njegovog rodnog sela Vilič, u ilijaškoj opštini, dolazile da im pokaže kako da započnu da pletu neki odjevni predmet na način kako to ranije nisu radile.

Aleksa je odavno penzioner. U ratu su mu poginula dva sina, a nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma napustio je rodni Vilič, pa je, nakon nekoliko godina izbjeglištva u Srebrenici, preselio na Sokolac, gdje mu je sazidana kuća.

Najviše vremena provodi praveći razne predmete od drveta. Kaže da mu tako najbrže prolazi vrijeme i da se stvaralaštvom i radom bori protiv tuge koja ga ne napušta. Radi skromnim alatom minijaturne predmete koji su se nekada koristili u domaćinstvima i poljoprivredi, a pravi i razne upotrebne alatke, kao i ikonostase, police, rafe, ramove za košnice…

Veća prostorija u brvnari, koju je napravio svojim rukama i u kojoj je sa porodicom živio do useljenja u novoizgrađenu kuću, pretvorena je u muzej minijatura i drugih predmeta i alatki od drveta, a u jednom dijelu tog objekta je Aleksin alat i prostor gdje sve to izrađuje.

U toj “galeriji“ nalaze se minijaturne replike skoro svih drvenih predmeta koji su nekada korišteni, ali su pod uticajem modernizacije izgubili vrijednost, a ima i veliki broj onih koji se još koriste.

Posebno mjesto odredio je za police za slavske ikone, svijeće, kandilo i kadionicu i rezbarene i ukrašene ikonostase, koje poklanja prijateljima. Na preporuku mnogi dolaze i naručuju ikonostase, rafe i police, što Aleksi donosi određene prihode, ali ga i motiviše da radi.

Tu je jedinstven minijaturni “stan” sa uvedenom osnovom i započetim tkanjem ponjave, dakle “stan” na kome se može tkati, jer ima sve dijelove, kao i veliki razboji za tkanje; tu su čunkovi, mosur motovilo ili vitlo, kalemovi, niti, brdilo, ali i minijature tih predmeta.

Pored “stana” su i koljenika, vreteno i više vrsta preslica za predenje vune i pripremu pletiva za tkanje i pletenje – od više oblika ručnih preslica do preslice na nožni pogon i takozvane “čekrklije” za prepredanje vune i upredanje dvostrukog pletiva, ali i grebeni za pripremu vune za predenje.

U manjoj prostoriji su alatke koje se još koriste – kao što su vile, grablje, kosišta, brezove metle, drvene lopate, “ključevi” za sijeno, štila (držalice) za mnoge alatke – kao što su motike, krampovi, lopate…

Za dobijeni novac Aleksa nabavlja materijal za dalji rad, a kaže da mu nešto drveta za obradu dovezu i neki stari prijatelji, kojima pokloni neku od svojih “rukotvorina”.

U “galeriji“ su različiti ramovi za slike i ogledala, ramovi za košnice i košnice kao i trnke, kavezi za ptice, mini-vodenica sa žrvnjem i svim alatkama potrebnim vodeničarima, koje su nepoznate najvećem broju mlađih ljudi.

Tekneta (korita) i čanci različitih oblika, koji su nekada korišćeni za spremanje sira i kajmaka, a i sada se ponegdje u planinskim krajevima koriste kao najzdravije i najpodesnije posude za proizvodnju dobrog sira i kajmaka, imaju upotrebnu vrijednost. Poneko naruči minijaturu tih predmeta, jer malo ko više koristi drveno posuđe za razlivanje mlijeka na nekadašnji način.

Aleksa je samo jednom izlagao svoje “rukotvorine“ – na izložbi stvaralaštva na Sokocu prošlog ljeta – i to je bilo veoma zapaženo, nakon čega je imao mnoštvo narudžbi.

Nije mu cilj zarada, iako ponekad proda poneku alatku. Želi da napravi minijaturne replike svih predmeta od drveta koji su nekada korišćeni u domaćinstvima sarajevsko-romanijskog kraja, a koji su mu ostali u sjećanju, i da to bude njegov poklon unukama Nikolini i Branki.

(www.palelive.com / Srna)

Pretplatite se
Obavijesti me o
0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments