Огласи
Jahorinske noći dolaze i prolaze, ostaju uspomene, priče i nada da će se ljudi jahorinskim uspomenama i ljudima ponovo vratiti. Osjećaj je lijep, ljudi su dobri, uživaju u toploti i energiji koja vlada na planini. Domaćini na Jahorini su uglavnom ljubazni i dobri ljudi.
U jednoj od takvih noći smo upoznali čovjeka po imenu Žan Pjer, rođenog u Francuskoj od roditelja porijeklom iz Bosne i Hrvatske. Nižeg rasta i veselog duha, Žan Pjer je otac dvoje djece.
„Moja žena je iz Jamajke. Stalno mi dosađuje da idemo u Bosnu. Ja joj govorim stalno kako više samo Bosna, Bosna, voliš više Bosnu nego Jamajku! Kaže da voli, šta ću joj ja, ali volim i ja“, na tečnom srpskom će ovaj duhoviti čovjek.
„Ja držim predstavništvo jedne poznate firme za zemlje bivše Jugoslavije. Dosta sam putovao od Niša do Ljubljane i osjetio sam mnogo gradova i ljudi. Nigdje nije ljudi, kao u Bosni.
Ja se skinem go na stazi, odmah trče ljudi i nose košulju da se ogrnem. Toga nema nigdje, nego ovdje. Nigdje nema ovakvog naroda. Balkan je čudo. Samo mala varnica i ljudi se zapale, puni su energije.
Ja molim Boga da moji sinovi imaju bar malo Bosne u krvi“, ozbiljno će Žan Pijer pokazujući rukom na svoje vene. „Stari, idemo nešto popiti“, kroz smijeh će, vidjevši da se zanio.
Ljudi dolaze i odlaze, jahorinske noći ostaju.
(www.palelive.com)