Svjedok potvrdio da su zarobljeni Srbi bili u policijskoj stanici

0

ISTOČNO SARAJEVO – U nastavku suđenja četvorici nekadašnjih pripadnika takozvane Armije BiH za ubistva srpskih zarobljenika sa Trovrha, svjedok tužilaštva i bivši policajac Arif Sadiković potvrdio je pred Okružnim sudom u Istočnom Sarajevu da je u Policijskoj stanici u Goraždu vidio zarobljenike sa Trovrha.
Za učešće u ubistvima osam srpskih ratnih zarobljenika Okružno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu tereti nekadašnje pripadnike takozvane Armije BiH Muhameda Adžema, Omera Uglješu, Senada Halilovića i Sulju Karkelja.

Boško i Đoko Lasica, NJegoš Ćeho, Kojo Vuković, Branislav i Budimir Todorović, Tioslav Radović i Ratomir Klačar zarobljeni su u avgustu 1992. godine na brdu Trovrh kod Goražda, a potom su odvedeni u goraždansku policijsku stanicu, gdje su i ubijeni.

Svjedok tužilaštva Arif Sadiković posvjedočio je danas da je zarobljenike sa Trovrha vidio u Policijskoj stanici u Goraždu, te da su oni od njega tražili vodu.

„Bio je mrak, tražili su vodu i ja sam im dao. Nisam vidio da li su bili u civilnim ili vojnim odijelima. Nakon toga, otišao sam u staru zgradu pošte na lijevoj obali Drine, gdje sam radio“, rekao je Sadiković.

On je naveo da im niko nije prijavljivao dovođenja uhapšenih lica, te da su u prostorijama za zadržavanje bili građani srpske nacionalnosti koje je dežurna služba morala nadgledati, donositi im hranu i vodu.

„Ključeve od tih prostorija iz dežurne službe jedino su mogli uzeti dežurni i njegov pomoćnik“, rekao je Sadiković.

Drugi svjedok tužilaštva Smajo Salihović rekao je da nikada nije napisao dnevni izvještaj u kojem je navedeno da su među vojnicima kojima je predao zarobljene Srbe sa Trovrha bila i četvorica optuženih za njihovo ubistvo.

Salihović, koji je nekadašnji policajac Stanice policije u Goraždu, tvrdi da nikada nije imao kontakta sa zarobljenim vojnicima. „To je podvala i prevara. Nikada nisam imao kontakt sa zarobljenicima i nikada nisam napisao taj tekst. Nisam imao ni pečat, a moj potpis je falsifikovan“, tvrdi Salihović.

On kaže da nikada nije vidio izvještaj službe dežure od 17. septembra 1992. godine u kojem je navedeno da su zarobljenici sa Trovrha predati optuženim po naredbi načelnika Oružanih snaga takozvane Armije BiH Ekrema Hubijera.

Svjedok je ispričao da je znao da su se u prostorijama za zadržavanje nalazili Srbi iz sela Buće, koji su, kako kaže, iz bezbjednosnih razloga bili u izlolaciji, ali da ne zna da su u Stanici bili ratni zarobljenici.

On je rekao da Služba dežurstva nije funkcionisala i da ne zna ko je čuvao ključeve od prostorija za zadržavanje.

Treći svjedok tužilaštva i bivši policajac Adil Mujezinović rekao je da su na kraju dežurstva na starim pisaćim mašinama pisali izvještaje o važnim događajima koje su predavali komandiru stanice.

Svjedok je rekao da, osim mještana Buće, koje je redovno obilazio pomoćnik dežurnog, u prostorijama za zadržavanje nije bilo drugih lica, te da mu o dovođenju i odvođenju zarobljenika sa Trovrha ništa nije poznato.

On tvrdi da nije potpisao izvještaj od 17. septembra 1992. godine, te istakao da takav papir na kojem je izvještaj odštampan, a koji su mu predstavnici tužilaštva stavili na uvid, Policijska stanica u Goraždu tada nije imala.

Suđenje se nastavlja 29. oktobra.

(www.palelive.com / Srna)

Pretplati se
Obavijesti o
0 Komentara
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare