Preminula srpska pjesnikinja Dara Sekulić

4

ISTOČNO SARAJEVO – Srpska pjesnikinja Dara Sekulić preminula je u Sarajevu u 91. godini.

Ovu tužnu vijest potvrdio je danas Srni njen dugogodišnji prijatelj i saradnik, direktor „Forum teatra“ Istočno Sarajevo Vitomir Mitrić, kojeg je o Darinoj smrti obavijestila njena porodica. Pjesnikinja je preminula sinoć.

Dara Sekulić rođena je 1930. godine u selu Kordunski LJeskovac. Do svoje 10. godine živjela je u rodnoj kući koja je spaljena 1942. godine.

Nakon pogibije roditelja boravila je po dječjim domovima i đačkim internatima.

Gimnaziju je pohađala u selu Rujevac na Baniji, te Italiji, Splitu, Karlovcu, Zagrebu i Sisku, a Višu školu za socijalne radnike završila je u Sarajevu, gdje je živjela od 1953. godine. Vrijeme posljednjeg rata provela je sa troje unučadi u izbjeglištvu, a u svoj stan u Sarajevu vratila se 2002. godine.

Prema njenoj evidenciji, napisala je 28 knjiga poezije.

Mitrić: U Darin odlazak utkani su sva njena tuga, poezija i ljubav

ISTOČNO SARAJEVO – Za sve ljude koji su poznavali pjesnikinju Daru Sekulić, poštovali je, pažljivo osluškivali i pratili njene pjesničke poruke, uživali u njenoj ljubavi i dobroti, ona nikada neće umrijeti, a u njen besmrtni odlazak utkana je sva njena tuga, poezija i ljubav, rekao je danas Srni direktor „Forum teatra“ iz Istočnog Sarajeva Vitomir Mitrić.

„Sada ne moram ni umrijeti – govorila mi je Dara, kada bi sjetno pričala o tome kako je završila sve što je planirala“, prisjetio se Mitrić, Darin dugogodišnji prijatelj i saradnik.

Dara Sekuluć će, istakao je on, biti vječno tu, kao i njena poezija i pisana riječ koje dosežu do neslućenih visina i čuvaju njenu pjesničku dušu.

Posljednja zbirka pjesama Dare Sekulić „Odbačene pjesme“ 2019. godine objavljena je u izdavaštvu Matične bibiloteke Istočno Sarajevo, a recenzent je bio srpski pjesnik i književnik Stevan Tontić.

„U godinama rata nisam pisala pjesme. Ne zato što muze ćute kad topovi riču, već zato što sam se u izbjeglištvu borila za go život, svoj i svoje unučadi. Tek sam u Vlasotincu, 1998. godine, u nekoliko dana divne južne jeseni, napisala rukovet pjesama koje će 2000. godine `Nolit` objaviti u knjizi `Moj brat Tesla`, kojoj je prethodilo bombardovanje Srbije od onog stravičnog, krvničkog tužioca i sudije u svijetu“, zapisala je Dara u uvodnoj riječi za „Odbačene pjesme“.

Ona je potvrdila da mnoge njene pjesme zaista jesu „bile odbačene, ali ne i bačene…“

„Kakva će biti sudbina onih pjesama koje su i dalje u svojoj nevidljivoj, zatamnjenoj odaji? Pokazalo se da sam nesposobna o svojim pjesmama da sudim, neuka da ih vrednujem, a odbačene ne mogu da prebolim niti zaboravim“, nezaboravna je Darina poruka.

Srpski pjesnik, književnik i filozof Stevan Tontić istakao je da je Darina poezija univerzalno ljudska, antropološki i egzistencijalno, osviješćena, sa bolnim tragovima tragične istorije u kojoj se život pjesnikinje odvija već devedeset godina.

„Ona je intenzivno živjela i govorila o svemu što je provociralo njenu reakciju, njenu lirsku istančanu, ali i misaono produbljenu riječ, kao svjedočanstvo ličnog doživljaja i iskustva u sjenci opšteg, narodnog stradanja. Dara je ispila mnogu gorku čašu sa nemetnute istorijske trpeze i rekla mnogu tešku riječ o ispraznosti i besmislu življenja u nasilnom i bezbožnom svijetu koji je izgubio svoje humano lice“, zapisao je Tontić u recenziji „Odbačenih pjesama“.

Dara Sekulić je dobitnik više pjesničkih nagrada: Prvi dobitnik nagrade Savo Mrkalj, Nagrada Zlatna struna za 1972. godinu, Zmajeva nagrada za 1997. godinu, Pečat varoši sremskokarlovačke za 2002. godinu, Nagrada Srpskog prosvjetnog društva „Prosvjeta“, Nagrada Književni susreti na Kozari 2010. godine, Kočićevo pero za 2009. godinu…

NJenu bibliografiju krase djela „Go pauk“, „Odsanjani dom“, „Grlom u jagode“, „Gorak konak“, „Blisko bilo“, „Duh pustoši“, „Poezija Dare Sekulić: Zbornik radova“ /1998/, „Zapisi o bilju i nama“ /2005/, „Oblik studi“ /2005/, „Licem od zemljice“, „Licem prema suncu“, „Licem prema sinu“, „Reč se igra /pjesme za djecu/“, „Sretna skitnica“ /2008/, „Brat moj Tesla“, „Ni veliki ni mali“, „Kameni kašalj“, te „Odbačene pjesme“ /2019/.

(www.palelive.com / Srna)

 

Прати тему
Обавијeсти мe о
4 Коментара
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare

Rođena u Hrvatskoj ,živjela u Hrvatwskoj i Bosni ,umrla u Sarajevu i -srpska pjesnikinja????
Ne ide brate ,nema velike Srbije !!!

sta, znaci ne treba biti srba u hrvatskoj? u bosni? gdje vidis veliku srbiju? kompleksi ti rade… i ti si rodjen u jugoslaviji pa nisi jugosloven… poklopi se…

„Moje selo ne postoji ni na jednoj topografskoj, geografskoj ili bilo kojoj karti. Nekada je imalo 1.700 stanovnika i zvalo se Kordunski Ljeskovac, a sada se ne zove nikako i u njemu niko ne živi. Ne postoje ni Kordun, ni Banija. Banija je Banovina, a Kordun je Karlovačka županija. Moja jedina otadžbina danas je srpski jezik, ali mi i to otimaju. Ne daj Bože da doživim da mi otmu i srpski jezik.
Time ne bi bila moja fizička smrt, ona je Bogom određena i može biti i dar i kazna, nego moja duhovna smrt“.

Iz jednog intervjua.

Da, srpska pjesnikinja.
Počivala u miru.

Dara je bila pjesnikinja, a pjesnici nemaju narodnosti sem ljudske i jezika sem svog za one koji imaju srce koje slušati zna. Kao čovijek je bila prekrasna osoba koju nikad nije interesovalo koje narodnosti i vjere je neko bio. Kakve su god prirode vaši bolovi i gubitci, nije lijepo voditi borbe preko njenog groba. Čitajte radje Darinr pjesme.