Lalović: Slijepa osoba vidi onoliko koliko je interesuje

0

ISTOČNO SARAJEVO – Vesna Lalović, koja je još u djetinjstvu počela da gubi vid, ističe da slijepa osoba vidi onoliko koliko je interesuje, navodeći da se ona svakodnevno trudi da nauči nešto novo i razbije predrasude o slijepima.

Lalovićeva, koja je rukovodilac Odjeljenja za slijepa i slabovida lica u Matičnoj biblioteci u Istočnom Novom Sarajevu, izjavila je Srni da je, kada je imala šest godina, počela da gubi vid, čemu je doprinijelo i pogrešno liječenje.

Ona navodi da je do rata vidjela dovoljno da se mogla samostalno kretati, ali je u ratnom periodu došlo do pogoršanja, pa je od šeste godine boravila u internatu, u školi za slijepu djecu i omladinu u Sarajevu, gdje je završila osnovnu i srednju školu, a obrazovala se uz pomoć Brajevog pisma.

“Roditelji su me upisali u internat kako bih završila školu i sada kada pogledam sa ove distance bolje je što se sve tako dogodilo, mada je tada bilo strašno”, ističe Lalovićeva.

Ona ocjenjuje da je društvo danas ipak drugačije u odnosu na lica sa invaliditetom.

“Moja sreća je da su moji roditelji i braća na mene gledali kao da nemam problem i nisu se toga stidjeli. Svi su me prihvatili, a i sama sam se trudila da radim mnogo toga, čemu su me i roditelji učili – od kuvanja do spremanja kuće”, navodi Lalovićeva.

Ona ističe da se kao osoba sa invaliditetom trudi da razbija predrasude koliko može.

“Trudim se da budem uporna i oni koji me upoznaju uvidjeće moje sposobnosti”, kaže Lalovićeva, koja je prije zaposlenja u biblioteci radila u firmi u kojoj su zapošljavana lica sa invaliditetom, a gdje su uslovi za rad bili veoma loši.

Ona kaže da je imala sreću da 2012. godine počne da radi u Matičnoj biblioteci u Istočnom Novom Sarajevu u Odjeljenju za slijepa i slabovida lica.

Lalovićeva podsjeća da je Biblioteka 2011. godine dobila dva računara sa govornim programima, Brajev štampač i 50 em-pe-tri naslova, u okviru projekta “Mreža audio-Braj internet klub čitaonica – Mreža ABIKČ”, koji je realizovao Savez slijepih Republike Srpske, uz podršku Fondacije za socijalno uključivanje u BiH i Specijalne biblioteke za slijepa i slabovida lica Srpske.

Ona naglašava da sada, na ovom odjeljenju, zahvaljujući razmjeni sa drugim bibliotekama iz Srbije i Crne Gore, ima oko 2.000 knjiga, 30 Brajevih i oko 150 članova.

Lalovićeva navodi da se audio-knjige, uglavnom, snimaju u biblioteci, te pozvala zainteresovane da, ukoliko žele, učestvuju u tome, jer će to korisnicima usluga ovog odjeljenja biti veoma značajno.

“Članovi Gradske organizacije slijepih i slabovidih Istočno Sarajevo koriste usluge Biblioteke i najčešće pitanje koje mi postavljaju je da li ima novih naslova. Voljela bih da se više edukuju i upoznaju sve prednosti tehnologije”, ističe Lalovićeva.

Prema njenim riječima, u Odjeljenju za slijepe i slabovide često se organizuju različite edukativne radionice, jer mnogi, nažalost, ne poznaju ni Brajevo pismo, što je dodatna otežavajuća okolnost za ove osobe.

“Ako ne znate Brajevo pismo, vi ste nepismeni jer se ne možete pravilno ni izražavati”, navodi Lalovićeva, dodajući da sada svaki lijek ima naziv i na Brajevom pismu, što je pohvalno.

Ona naglašava da je potrebno da se slijepi ljudi bore, trude i koriste sve prednosti tehnologije jer su im govorni programi od velike pomoći, napominjući da samostalno koristi telefon, pregleda mejlove, internet, kao i društvene mreže.

“Do nas je koliko želimo da se edukujemo i uspijemo. Koristim telefon i programi mi doslovno opišu fotografiju koju vide i veoma su pouzdani, pa su greške gotovo nemoguće. Kada želim da pročitam mejl, neki kratki tekst ili kada odem u trgovinu, sve to mogu sama, bez pomoći drugih lica. Nažalost, toga nije bilo kada sam išla u školu i u mnogo čemu me usporilo, ali, nikada nije kasno da se nauči nešto novo”, ocijenila je Lalovićeva.

Lalovićeva, kada je riječ o kretanju gradskim ulicama i korištenju usluga različitih ustanova, smatra da bi situacija trebalo da bude mnogo bolja i pristupačnija osobama sa invaliditetom.

“Prilazi i ulazi u brojne ustanove i institucije u gradu, nažalost, nisu prilagođeni licima sa invaliditetom, a nedostaju i zvučni semafori. O tome bi trebalo da se vodi računa, posebno kada je riječ o izgradnji novih objekata”, ističe ona.

Lalovićeva napominje da slijepi imaju iste potrebe, kao i osobe zdravog vida, a razlika je samo u načinu na koji se te potrebe zadovoljavaju i dodala da slijepi vode neprekidnu borbu da se što bolje afirmišu i postanu korisni i ravnopravni članovi društva.

“Slijepe osobe nisu manje sposobne od ostalih – samo im treba pružiti odgovarajuće uslove za život i rad”, poručila je Lalovićeva.

(www.palelive.com / Srna)

Postavi komentar