Kvalitetniji proces studiranja kod nas i tržište rada

0

“Problem neuslovnih studentskih domova u Palama će najzad biti riješen izgradnjom novih, što će doprinijeti kvalitetnijem procesu studiranja.”

Iskreno se nadam da hoće, i bilo je krajnje vrijeme omladini koja studira, a nisu rođeni u Palama i okolini, obezbijediti pristojan smještaj da bi se što više posvetila učenju. Ipak nisam sigurna koliki će biti doprinos novootvorenih domova kvalitetnijem procesu studiranja.

Proces studiranja, po meni, podrazumijeva da mladi ljudi studiraju nešto za čime postoji realna potreba na tržištu rada, ili će postojati u doglednoj budućnosti. Pa čak i ako je nema ni u doglednoj budućnosti da provedene tri, četiri ili pet fakultetskih godina utroše u izučavanju nečega što će se moći “prodati” na drugim razvijenijim tržištima rada. Jer i znanje je roba koja ima svoju cijenu, ponudu i potražnju.

Proces studiranja na paljanskim fakultetima organizovan je za oblasti koje proizvode zanimanja kojih na evidencijama nezaposlenih ima najviše. Tako npr. imamo oko 3900 nezaposlenih ekonomista, 1700 pravnika, oko 1000 profesora razredne nastave, oko 500 profesora fizičkog i sličnih varijanti, 400 profesora engleskog, 300 vaspitača za predškolsko, 290 pedagoga, 270 psihologa, 260 profesora srpskog i sličnih varijanti, 240 profesora geografije…

Kada će naše tržište rada sve ovo apsorbovati? Ima li šanse “prodati” ova znanja na druga tržišta?

Ne bih ja da odgovaramna ova pitanja, nek se svako ko ozbiljno razmišlja o budućnosti zapita o ovome.

Htjela bih samo dati na uvid paljanskoj, a i široj javnosti, jedan tekst preuzet iz zagrebačkog Novog lista – OVDJE.

Obzirom da sam i ja jedan od studenata VTF-a koji nije sa diplomom mašinskog fakulteta tražio “selameta” tamo gdje su ga moje pametne kolege našle i “prodale” znanje IBM, BMW-u, Oracle-u, nego kao i nekolicina drugih ostala ovdje pokušavajući znanja stečena na, kako se i iz teksta zagrebačkog lista vidi, u to vrijeme prestižnog fakulteta (koji je imao i muški i ženski dom, i čajnu kuhinju, i vešernicu i teniski, košarkaški i odbojkaški teren i trim stazu i još mnogo štošta namjenjenog studentu za kvalitetniji proces studiranja), prenijeti mladim kolegama inženjerima i ostalim na radnom mjestu na kome se danas nalazim u Republici Srpskoj.

Tadašnja je država dakle, prepoznala kvalitet i mogućnosti tih mladih ljudi i usmjerila ih tačno za tadašnje potrebe tržišta rada. To što se desio rat, nije spriječilo te iste mlade ljude da znanja stečena u toj obrazovnoj ustanovi ponude nekim drugim tržištima na kojima su objeručke prihvaćeni.

Srednjoškolski centar “Pale” je u ono vrijeme kroz nekoliko generacija na VTF Zagreb poslao 15-tak najboljih srednjoškolaca koji su uspješno završili fakultet i stekli zvanje diplomiranih inženjera. Neki su, kao i većina otišli u zemlje Zapadne Evrope, Australije, Kanade, a neki su tu među nama.

Paljanski studenti koji su diplomirali na VTF Zagreb:

– Žika Marković
– Miro Šarac (pok)
– Ranko Ćosović
– Vlajko Cvjetković
– Biljana Jovanović Purković
– Mićo Cicović
– Dragoljub – Giša Antonić
– Džanko Senad
– Rade Petričević
– Velibor Lučić
– Radosav Živković
– Aleksandra Krsmanović Simović
– Božo Jovanović
– Saša Šekara
– Siniša Šekara

(www.palelive.com)

Autor:

Aleksandra Simović – diplomirani inženjer mašinstva.


Pretplatite se
Obavijesti me o
0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments