Još nepoznati počinioci premlaćivanja pravoslavnih sveštenika

0

Na današnji dan prije 11 godina pripadnici NATO-a i tadašnjeg EUFOR-a, koje su UN i EU zadužili da čuvaju mir u BiH, na Palama su bestijalno pretukli pravoslavnog sveštenika protojereja-stavrofora Jeremiju Statrovlaha i njegovog sina vjeroučitelja Aleksandra Starovlaha, dok su ostale članove porodice i sveštenike maltretirali.

Pravni zastupnik porodice Starovlah advokat Miljkan Pucar izjavio je Srni da porodica Starovlah, nažalost, ni do današnjeg dana nije saznala ko je naredio i ko je izvršio taj brutalni zločin protiv njih.

„Sasvim je normalno da svaki građanin BiH prema kojem je učinjen ovako brutalan zločin ima pravo da zna ko ga je naredio i izvršio. Nažalost, porodice Starovlah i Abazović iz Rogatice to nikada neće saznati“, naglašava Pucar.

On je istakao da je porodica Starovlah pred Sudom BiH pokrenula postupak protiv BiH koja je dala imunitet pripadnicima NATO i EUFOR-a „da se takav jedan zločin može amnestirati“, a Sud BiH je taj zahtjev odbio.

„Pokrenuli smo postupak pred Ustavnim sudom BiH, koji, nažalost, već duže vrijeme stoji. Prema našim informacijama, on je bio jednom na dnevnom redu, ali je skinut. Očekujemo da bi u skorije vrijeme moglo da se raspravlja o našem zahtjevu koji je veoma jednostavan. Mi tražimo nadoknadu štete, jer porodica Starovlah nikada neće saznati ko je naredio i izvršio taj brutalni zločin“, pojašnjava Pucar.

On je podsjetio da su još prije 10 godina pokrenuti postupci i u zemljama čiji su vojnici učestvovali u toj akciji, što je bilo objavljeno na sajtu NATO u BiH, ali su sve te zemlje odgovorile da ti vojnici imaju imunitet i da protiv njih neće biti vođen postupak.

„Smatramo da je BiH zbog takvog stava odgovorna prema porodici Starovlah. Porodici Starovlah bilo bi veoma važno da ih je neko u ime BiH pozvao, izvinio se, ponudio im da taj spor bude riješen mirnim putem, ali do danas to niko nije učinio. Jedino je Vlada Republike Srpske donijela neke odluke da nam pomogne“, rekao je Pucar.

U noći između 31. marta i 1. aprila 2004. godine, u vrijeme vaskršnjeg posta, pripadnici međunarodnih snaga u BiH izveli su klasičnu desantnu akciju na Pale i upali u svešteničke stanove, parohijski dom u kojima su se oni nalazili, hram Uspenja presvete Bogorodice, a sve pod izgovorom da traže ratne zločince – konkretno prvog predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića.

Helikopteri sa vojnicima spustili su se na obližnji fudbalski stadion, a u krugu od 100 metara od Parohijskog doma bilo je zabranje svako kretanje civilima, od kojih su neki dobili udarce pripadnika NATO i EUFOR-a.

Vojnici SFOR-a su eksplozivom raznijeli vrata parohijskog doma, a potom i vrata dva stana koja su se nalazila iznad Parohijskog doma, a u kojima su živjeli sveštenici Starovlah i Miomir Zekić sa svojom porodicama.

Neposredno po upadu u stan Starovlaha, vojnici su Jeremijinu suprugu Vitorku zatvorili u jednu sobu, a njega i sina Aleksandra počeli brutalno tući.

Aleksandar, koji se oporavljao od operacije žuči, od siline udaraca pao je u komu.

Vojnici SFOR-a upali su i u stan sveštenika Zekića koji se nalazio pored stana Starovlaha.

Jedan od njih je pucao iz puške prema Zekiću, a ubrzo nakon toga su on i njegova supruga bili vezani.

Vojnici SFOR-a ušli su i u kuću pored Parohijskog doma, u kojoj su živjeli sveštenik Slobodan Lubarda i đakon Mladen Vidaković.

Vidaković je tom prilikom doživio stres, jer su vojnici uperili puške u krevet u kojem je ležala đakonova supruga sa djetetom od 22 mjeseca.

Nakon jednočasovnog iživljavanja, pripadnici multinacionalnih snaga su teško povrijeđene Starovlahe helikopterom prebacili u bolnicu u Tuzlu.

Polumrtva tijela samo su unijeli u bolnicu, spustili ih na pod hodnika, nakon čega su napustili ovu zdravstvenu ustanovu.

Medicinsko osoblje, sve do telefonskog poziva Vitorke Starovlah, nije znalo o kakvim je pacijentima riječ i ko su oni uopšte.

Iako su pripadnici multinacionalnih snaga tvrdili da su Starovlasi povrede dobili od detonacije eksplozije dinamita, medicinskim nalazima utvrđeno je da su brutalno isprebijani.

Jeremija je zadobio povrede glave, grudnog koša, rebara i kičmene kosti i hitno je operisan, kao i Aleksandar koji je tek nakon neizvjesnog i upornog liječenja izašao iz komatoznog stanja.

Više visokostručnih medicinskih ekipa iz Tuzle, Banjaluke, Vojno-medicinske akademije /VMA/ u Beogradu pregledalo je dvojicu nastradalih i nisu ništa pronašle što bi upućivalo na povrede zadobijene detonacijom ili puščanim zrnima. Svi su saglasni da su povrede nastale jakim udarcima tupim predmetima.

Starovlasi su iz Tuzlanske bolnice gdje su im spašeni životi i pružena maksimalna medicinska pomoć, prebačeni na VMA u Beogradu gdje je nastavljeno njihovo liječenje.

I Istražna komisija o događajima na Palama čiji je Izveštaj usvojio i Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, potvrdila je da su Starovlasi povrijeđeni „dejstvom tupog predmeta, teškog i zamahnutog mehaničkog oruđa i dijelovima tijela.“

U izveštaju se kao nesporno navodi da su vojnici, nakon akcije, teško povrijeđene Starovlahe ostavili u hodniku Tuzlanske bolnice kao N.N. lica, a da su ljekari odmah konstatovali teške povrede glave, vratnog pršljena i slomljene nadlaktice kod Jeremije, kao i prelom svih kostiju lica i rane na grudnom košu kod njegovog sina Aleksandra.

I 11 godina nakon ove akcije pripadnika međunarodnih snaga imena počinilaca poznata su, vjerovatno, samo njihovim nalogodavcima.

Neposredno nakon akcije, NATO je na svojoj internet stranici saopštio da je u akciji učestvovala mješovita jedinica oformljena od vojnika iz Italije, Slovenije, Velike Britanije, SAD, Rumunije, Mađarske i Austrije.

Zemlje članice NATO-a, čiji su vojnici bili u sastavu SFOR-a i za koje se vjeruje da su učestvovale u akciji, uglavnom su se oglušile o zahtjeve Okružnog tužilaštva iz Istočnog Sarajeva o utvrđivanju krivične odgovornosti njihovih državljana, osim Italije.

Neke od njih, poput Velike Britanije i Slovenije, tražile su da im prvo budu dostavljena imena njihovih vojnika, jer bez toga, navodno, ne mogu da pokrenu istragu.

Svešteniku Jeremiji i njegovom sinu Aleksandru ostale su trajne posljedice od prebijanja. Aleksandar je stoodstotni invalid kojem je stalno potrebna tuđa njega i pomoć.

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je 1. aprila 2009. godine kao tadašnji predsjednik Vlade donio odluku da se vjeroučitelju Aleksandru Starovlahu dodijeli izuzetna penzija sa željom da mu se olakša život i da mu se obezbijedi neophodna rehabilitacija.

Odlukom blagopočivšeg patrijarha srpskog Pavla sveštenik Starovlah službuje u hramu Svetog Đorđa na Bežanijskoj kosi u Beogradu, gdje i živi sa porodicom.

(www.palelive.com / Srna)

Прати тему
Обавијeсти мe о
0 Коментара
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare