Čuvar pravoslavlja i tajni

0

OBROVAC – Manastir Krupa je najstariji u Dalmaciji – gradnju je započeo kralj Milutin 1317. godine, a završio Stefan Dečanski.

U manastiru je jedno vrijeme boravio i Dositej Obradović, dok je Simo Matavulj tokom svog četvorogodišnjeg boravka napisao čuvenu pripovijetku „Pilipenda“.

Nastojatelj manastira Krupa protosinđel Pajsije Budimir navodi za Srnu da je, prema predanju, gradnja manastira počela 1300. godine.

„Vijekovima unazad, manastir Krupa svjedoči o postojanju pravoslavlja u Dalmaciji. Krupa je posebna. Mnoge znamenite ličnosti daju na značaju samom manastiru.

Ovdje su boravili Dositej Obradović, Gerasim Zelić, Sveta majka Angelina i Simo Matavulj, koji je u Krupi upoznao sve ljepote srpskog jezika“, napominje kaluđer Pajsije.

Iako je nekoliko puta rušen, manastir Krupa se uvijek uzdizao i vaskrsavao, opstajao i odolijevao brojnim nedaćama.

„U ovim manastirskim zidinama starim nekoliko vijekova čuvaju se tajne. Ono što mi svakodnevno osjetimo je energija monaha koji su ovdje živjeli. Ta energija nam daje snagu da se održavamo, čuvamo i da ne malaksamo u današnjim vremenima“, kazuje monah Pajsije.

Manastir Krupa posjeduje rukopise iz 15. vijeka i Jevanđelje iz 1759. godine koji su ostali sačuvani zahvaljujući katoličkim sveštenicima Pavau Keru i Čedomilu Šuprahi, koji su nakon „Oluje“ sve vrijedne predmete prevezli u Zadar.

Monah Pajsije u manastiru Krupa boravi od 2019. godine. Monaški život počeo je na Fruškoj gori, boravio je jedno vrijeme u Kanadi, ali danas je u Dalmaciji, odakle su njegovi korijeni.

„Kuća moga oca je ovdje nedaleko od manastira, sa susjedne strane Velebita iz Zrmanje. Zov zavičaja učinio je da se vratim ovdje i srce mi je sada `na mjestu`. Božiji putevi su učinili da se vratim u rodnu grudu“, navodi monah Pajsije.

Prema njegovim riječima, danas život pravoslavaca u Dalmaciji teče bez problema.

Dalmatinci su, kako kaže otac Pajsije, posebni ljudi.

„LJudi su ovdje kamenitog stava, ali punog srca. Oni se zaista daju nesebično za Svetinju. Moraš s njima da se saživiš da bi ih pridobio“, navodi otac Pajsije.

Danas je malo onih koji se vraćaju u zemlju svojih predaka, ali ih ima.

„Svi treba da znaju da srce nigdje ne može da tuče kao što tuče u zavičaju – nigdje ne možeš da osjetiš svoje postojanje van onoga odakle potičeš“, kazuje kaluđer Pajsije sa nadom u glasu da će se svakog dana neko vraćati u Dalmaciju odakle je krenuo u daleki svijet.

Otac Pajsije smatra da je danas potrebno da ljudi budu bliži jedni drugima kako bi bili bolji.

„LJubav je ono što treba da svjedočimo na svakom mjestu. Pogotovo sada za vrijeme Božićnog posta, kada očekujemo radost rođenja Isusa Hrista, treba da se svi preispitamo – ko smo, gdje smo i šta smo, ali i da se trudimo da dopinesemo nešto dobro“, kazuje otac Pajsije.

Prema njegovim riječima, u savremenom svijetu tehnologije i brzog života ne smije čovjek zaboraviti vjeru, korijene i otadžbinu.

„Savremeni čovjek žuri za nečim. Mislim da nema cilj koji je stavio pred sebe. Kada posmatram ljude kako prolaze, njihov izraz lica odaje njihovu unutrašnjost. Na nekim licima vidi se radost i da čovjek ide ka cilju, ali većina je onih koji lutaju i tumaraju po mraku ovoga svijeta“, priča monah Pajsije.

Daleko od savremenog svijeta, u manastiru Krupa, koji sedam vijekova čuva tajne monaha i znamenitih ličnosti koje su obilježile veliki dio srpske istorije, ostaje kaluđer Pajsije.

On čuva najstariji manastir u Dalmaciji i ostaje sa molitvom u srcu, a osmjehom na licu, da dočeka svakog putnika namjernika i slučajnog prolaznika ispod Velebita, u samom srcu veličanstvene Dalmacije.

(www.palelive.com / Srna)

Прати тему
Обавијeсти мe о
0 Коментара
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare