Bošković: Umetnost daje priliku da budemo bolji ljudi

0

ISTOČNO SARAJEVO – Glumica produkcije “Jugoart” iz Beograda Tanja Bošković, kojoj je stručni žiri 24. Festivala malih scena i monodrame u Istočnom Sarajevu dodijelio nagradu za najbolju glumicu u predstavi “Primadone” u režiji Irfana Mensura, kaže da je imala sreće jer je umjetnost, koja daje mogućnost ljudima da budu bolji, njoj otvorila vrata vjere i ljudske radosti.

Boškovićeva smatra da je srećna jer je imala dobre roditelje i pretke, te napominje da se u vrijeme kada je odrastala plemenitost podrazumijevala.

“Moja generacija se trudila da bude na korist drugima, da se trudimo da ne budemo glupi. Sramota je bilo ne znati, ne biti vredan onoliko koliko moraš. Sada se potpuno moral promenio”, istakla je Boškovićeva.

Prema njenim riječima, 19. vijek je bio sublimiran u rečenici “mislim, dakle postojim”, 20. vijek “imam, dakle postojim”, dok je 21. vijek “izgledam, dakle postojim”.

“Opiremo se mi, kojima je Bog dao malo dara da tako ne bude i našoj deci, da se opet okrenu jedni drugima, da široko otvore ruke i srca i da se što više grle. To želim generacijama koje dolaze”, poručila je Boškovićeva.

Govoreći o predstavi “Primadone”, u kojoj igra sa Radom Đuričin, koja je takođe ponijela titulu najbolje glumice Festivala, Boškovićeva ističe da je riječ o komadu o dvije glumice, primadone koje žive u napuštenom pozorištu sa nadom da će ga sačuvati od rušenja.

Obje su voljele istog čovjeka, direktora, glavnog glumca i režisera tog pozorišta. Jedna mu je bila žena, a druga ljubavnica, navodi Boškovićeva u sižeu ove jedinstvene predstave, koja je inspirisana dramskim djelom “Opsada Lenjingrada”, a koju je Mensur, kako ona kaže, “očistio” od politike.

“Ostalo je nešto jako plemenito i divno gde dve starice, dve ocvale primadone brane pozorište od najezde svega što čini kič i šund svake vrste. One pozorište brane životom. Mislim da ova predstava danas ima komunikaciju sa svakom sredinom”, kaže Boškovićeva, dodajući da sada postoji najezda potrošačkog mentaliteta.

Ona ističe da je imala sreću da njoj umjetnost otvori neka druga vrata – vjere i ljudske radosti.

“Umetnost nam daje priliku da budemo bolji i to je misija nas koji smo ostali u ovom malom zabranu kulture na celom svetu, jer ništa se ne razlikuju ni Kanada, ni Evropa od nas. Potpuno je sve isto, svi trpimo to – potrošnju i brzinu kao imperativ. Ne znam zašto i gde žurimo, za čim mi to jurimo, šta ćemo da stignemo. Gledam kako se troše ogromne pare na stvari koje nam svima laskaju, da smo bolji kao ljudi 21. veka. Možda treba da malo prikočimo, da zaustavimo potrošnju, da otvorimo vrata svoga srca ka drugom čoveku, dobroti, radosti ovog trenutka”, poručuje Boškovićeva.

Ona dodaje da je to možda rješenje svih problema, možda bi se onda ljudi više voljeli, ali i više radovali i sebi i svakom novom danu.

“Možda bi nam svima bilo bolje kada ne bismo merili svoju vrednost time da li nosimo `Guči` kaiš, `Armani` odelo i vozimo besni džip”, ocijenila je Boškovićeva.

(www.palelive.com / Srna)

Postavi komentar

  Pretplatite se  
Obavjesti me o