Anonimni komentari volontera koji su se vratili iz grada stradalnika Doboja

0

U organizaciji Volonterskog servisa Republike Srpske i Omladinskog savjeta Republike Srpske, a pod pokroviteljstvom Ministarstva porodice, omladine i sporta iz Pala se u subotu 24. maja prema Doboju uputila grupa volontera koja je radila na čišćenju grada, zbog poplava koje su zadesile Republiku Srpsku i region.

35 volontera, starosne dobi od 21 do 35 godina je naoružano dobrom voljom, ali i potrebnom opremom provelo dan čisteći tri lokacije: Kolektivni centar, Skupštinu grada i poljoprivrednu apoteku.

U akcijama čišćenja je učestvovao i veliki broj studenata koji studiraju u Palama, a na licu mjesta su se pridružili i volonteri iz Prnjavora, Banjaluke i Trebinja.

U nastavku prenosimo izjave volontera koji su željeli ostati anonimni.

{yoogallery src=[/images/stories/reportaze/doboj-poplave-24-maj-2014/] width=[54] height=[54] title=[Doboj 24. maj 2014.] style=[lightbox] effect=[fade] spotlight=[1] prefix=[thumb54_] thumb_cache_dir=[thumbs54] thumb_cache_time=[1440] load_lightbox=[1] thumb=[plain] rel=[lightbox[mygallery]] load_lightbox=[1] resize=[1] order=[asc] count=[50]}

Vozeći se autobusom za Doboj, vidjeli smo kako Majka priroda može biti okrutna i surova. I pored toga što nas sredstva informisanja svakodnevno obavještavaju o tome kakvo je stanje u gradovima pogođenim ovom katastrofom, zaprepašćenje na licima svih volontera je bilo očigledno. Nije bilo lako gledati lica svih tih ljudi koji su za nekoliko minuta izgubili sve.

Volontetske ekipe su bile raspoređene na tri lokacije u gradu Doboju. Skupština Grada, Poljoprivredna zadruga i Kolektivni centar. Četiri volontera su se na poziv jedne gospođe rado odazvali i zajedno sa ukućanama očistili dvorište njihove kuće, a kasnije i komšijsko dvorište. Uzevši u obzir činjenicu da je naša misija trajala jedan dan, vremena je bilo malo, ali ipak dovoljno da bar nekom pomognemo i olakšamo ovu tešku situaciju. Mi se nadamo da ovo volontersko putovanje u Doboj neće biti i jedino za našu grupu i što je još bitnije, da naš narod, naši prijatelji, naša braća, neće ovo zaboraviti za mjesec – dva, jer za sanaciju štete će trebati i više od toga, mnogo više. Ne treba zaboraviti ni to da slična situacija (ne daj Bože) može zadesiti bilo koga od nas i zato, apelujemo na sve ljude da pomognu, jer svi znamo da “Dobro se dobrim vraća” . Neka nas sve vode riječi upokojenog patrijarha Pavla koji je rekao: “Budimo ljudi”

Nevjerovatno djeluje kada vidite kolika je dubina vode bila, a koliko je od tog mjesta udaljena rijeka. Prosto vas uhvati jeza od tog prizora, i shvatite koliko su ti ljudi bili bespomoćni i prestravljeni u momentima kada je voda počela da navire u grad. Iz njihovih priča vidite da je to bila borba za život, da nisu imali prilike da spasavaju svoju imovinu. Tužno je kada gledate da ljudi iznose bukvalno sve iz kuće, jer im je voda, za svega nekoliko minuta, uništila svu imovinu.

Nekoliko momaka i ja smo pomagali da se očisti nekoliko kuća i tu smo vidjeli svu njihovu tugu, jer smo iznosili knjige iz kojih su se školovali oni i njihova djeca, slike i druge brojne uspomene, dječije igračke, namještaj i ostale stvari. I uprkos svemu tome što im se desilo, oni nisu klonuli ni jednog jedinog trenutka, jer su svjesni da moraju dalje. Zadržali su osmijehe na licu (možda samo pred nama). Nudili su nas svim što su imali tog momenta u kući u znak zahvalnosti što smo došli da pomognemo, ali je nama bila dovoljna i po koja čaša vode, jer smo bili zadovoljni i samim tim što smo imali priliku da im pomognemo. Tim ljudima nije potreba pomoć samo sada i narednih nekoliko dana, već i u narednim mjesecima možada i godinama, da život vrate u normalu. Zato bih zamolio sve ljude da im nastavimo pomagati onoliko koliko možemo. Da ne izgubimo volju za tim, već da pokažemo koliko smo jaki i da možemo svi zajedno ovo prebroditi.

Iskreno, bojim se svake svoje riječi koju ću reći. Ne bih da stvaram paniku kod ljudi, ali ne bih voljela da sve ovo zaborave kao da se ništa nije desilo. Ni kamera, ni fotoaparat, ne mogu dočarati ono što vidite svojim očima. Mislila sam da sam spremna na prizore iz Doboja, ono najgore smo vidjeli na TV-u, ali nisam očekivala da je toliko loše. U autobusu je sve vrijeme bila graja, pjesma, šala, ali kada smo ušli u Maglaj i vidjeli šta je nemilosrdna voda učinila, zavladao je muk. U autobusu se jedva disalo od smrada i samo sam se pitala kako je onima koji tu žive. Nismo bili spremni na te prizore.

Znam da će biti potrebni mjeseci svakodnevnog rada da se život u Doboju dovede u normalno stanje. Bacili smo tone smeća, izbacivali mulj, a kao da ništa nismo uradili, koliko još ima da se radi. Žene su radile muški, u mraku, mulju, smradu. Niko od nas nije rekao da mu je teško. Išli bismo ponovo.

Utisaka je mnogo. Teško je pričati o njima. Teško je povjerovati nekome na riječ, dok sve ne vidite svojim očima i ne čujete svojim ušima šta su ljudi preživjeli (oni koji su preživjeli).

Dobojlije su nas lijepo dočekale i ono što mi je nevjerovatno, jeste snaga tih ljudi da nastave dalje. Ne kukaju, rade. Iz autobusa smo vidjeli kako se vraćaju svojim njivama, ponovo oru, sade. Nema im druge, ovu godinu treba preživjeti nekako.

Kolektivni centar u Doboju… Ljudi koji su smješteni ovdјe imaju 3 četkice za zube na čitavom spratu, gdje je osim staraca, koji su tu bili i ranije, smješteni i ljudi koji su ostali bez ičega. Ako neko pročita ovo i pogleda slike, neka pomogne tim ljudima na bilo koji način. I pored svega, ti ljudi su nam napravili kafu, donijeli piće i zajedno sa nama radili…

E ovako da ne bude zabune, ovdje se niko nije slikao i pozirao za FB, tako da ta prica “Pomozi, pa se pohvali, pada u vodu. Slikao sam isključivo da se vidi kako izgleda Doboj iz prve ruke. Velika katastrofa je zadesila te ljude. Situacija je gora nego kada rat bio rat, zato ako neko može i ima volju da pomogne, neka se organizuje i ode barem na jedan dan, jer tim ljudima je pomoć jako potrebna, sami ne mogu da se izbore sa ovim sto ih je zadesilo.

Znači, što prije da se ide pomoći, jer vjerujte situacija je alarmantna…

I hvala svim momcima i djevojkama sa Pala koji su bili juče u Doboju, veliki se posao odradio.

Redakcija Palelive.com portala se zahvaljuje svim ljudima koji su učestvovali u pisanju ovog teksta. Moramo istaći da je želja volontera za pružanje pomoći i utisci koje su donijeli iz Doboja uticala i na to da ostanu anonimni i na još jedan način dokažu da su veliki humanisti.

(www.palelive.com)

Pretplatite se
Obavjesti me o
0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments