Stari crtež Kozje Ćuprije
Nastanak imena Pali / Pale većina srpske naučne zajednice povezuje sa vilajetom Pavli. Međutim, tu je još jedna legenda koju je 1894. godine Božidaru Čeroviću ispričao jedan lokalni stanovnik Dovlića, a ovaj je objavio u srpskom listu "Bosanska Vila" u Sarajevu.
Ali krenimo redom. Prvi pomen paljanskog kraja pojavljuje se 1244. godine, u povelji mađarskog kralja Bele IV kao Vrhbosna. Ovaj kraj je krajem 14. vijeka bio pod upravom Rađena Pavlovića i njegovog sina Pavla, po kome se kasnije porodica, kao i država prozvala Pavlović.
Turci su Bosnu nakon zauzimanja podijelili na vilajete (pokrajina, oblast), a vilajeti, na sandžake (okruge), a sandžaci na nahije (župe, knežine). Naziv vilajet Pavli je nosilo veliko područje istočne Bosne kojim su gospodarili Pavlovići.
U prvom turskom popisu stanovništva, 1468/69. godine mjesto Pale pojavljuje se u obliku neobičnog turskog naziva Bogazi Yumru (u prevodu prokleti klanac, valoviti prevoj ili naselje do koga se stiže valovitim prevojima) kao sjedištem jedne od 11 nahija vilajeta Pavli, kojom je upravljao Halil-beg. Nahija Bogazi Yumru je obuhvatala šest sela, a dva od njih bila su smještena u paljanskom polju. Jedno je Bogazi Yumru, a drugo Podgrađe (jedno selo je Radenić, danas selo Radonjići). Bogazi Yumru je bila prva nahija vilajeta Pavli, koja je dopirala sve do Sarajeva u kojem je bilo sjedište Bosanskog sandžaka. Svaki izlazak iz Sarajeva istočno od Kozje ćuprije značio je stupanje na područje vilajeta Pavli, pa se prema Vojislavu Milutinoviću za početak toga područja učvrstio toponim Pavli. Naziv Pavli se kroz praksu narodnog izgovora transformisao najprije u Pali, a kasnije u Pale. Područje nahije Bogazi Yumru je 1528. godine bilo priključeno sarajevskom kadiluku, a pri podjeli Bosanskog pašaluka u XVIII vijeku nahija u Palama se više ne spominje. Naziv vilajeta Pavli se održao do početka XIX vijeka.
Legenda: Kako je pala paljanska "Gradina"
Davne 1894. godine u listu "Bosanska Vila", Božidar Čerović je napisao jednu legendu i objavio je pod naslovom "Od kuda imena Dovlići i Pali" u broju 13. na 198. stranici. Ova legenda, na neki način, poništava naučna stanovišta o nastanku imena Pali / Pale.
Priču prenosimo u cjelosti:
Jednoga lijepog proljetnog dana krenuh se sa još nekoliko drugova na vrhunac visokoga Trebevića. Išao sam, da se tamo nadišem čistog i svježeg planinskog vazduha, jer mi onaj zagušljivi varoški bijaše baš dodijao. I zbilja čim se primih brda, počeše mi se grudi sve više i više širiti, puneći se onim čistim vazduhom, punim svježine, i krepkoće, te osjećah čisto kao neku struju kroz prsa i dok izađoh na Trebević bijah ogladnio. Da li to bijaše pošljedica gorske čistine ili velika trčanja - ne znam, ali samo znam, da sam nako gladan nekako radije posmatrao okolinu - jer jedina želja bijaše, ne bi li gdje u blizini ugledao koju seosku kuću i tako umanjio brigu proždrljivoga stomaka. No i moji drugovi u tome kao da ne bijahu iza mene ništa zaostali. Na sjevero istoku od Trebevića na zelenim ravninama opazismo jedno seoce, kome se i zaputi odmah naše maleno društvo. I za časak kao leptirovi slećesmo u selo i tu na livadi nađosmo seljaka sa dvije snaše, gdje striže ovce.
„Pomoz Bog, prijatelju" novikasmo svi kao iz jednog grla, a on nam lijepo odvrati: „Bog vam pomogo, a dokle u dobri čas". Mi mu kazasmo već kako je koji znao i umio zaviti, samo ne bi li se dobilo ono, što nas je tu i dovelo. A naš ti brat Srbin čim sazna, da je bratija ogladnjela, šapne nešto onoj jednoj snaši, a ona ti lagano kao lepirica potrči u kuću i za čas pa ti eto pred nas puna sana mlijeka i pure; a mi ti zasjedi, te ono što je Bog d'o po naški potkusuri. Naš ti nas seljak nekako radosno sejiraše, kako se mi „Šeherlije" davimo njihovom seoskom hranom, pa se i on oslobodi - osobito kako dozna da smo svi braća Srbi - te se već eglen otpoče u veliko, pa iz tog našeg eglena evo i donosim ovdje, što mi se učini važnije, a to je postanak gornjih imena.
Vidiš - reče mi pokazujući rukom - one ruševine na onim liticama, ono ti je ako si čuo Stari Grad. Zemanedli držaše ga, Boga mi ti ne znam reći: Grk li Srb li ko li bijaše. Elem Turci dođoše, da ga osvoje i padoše onamo na onu ravan opet pokazivaše rukom - a ono ti se danas zovu Pali. No oni viđeše, da ga ne mogu šale zauzeti, te počeše misliti na prijevaru. I nađoše brate, jednog otpadnika Stanišu Golića, koji im obeća izdati grad. Nasjetova ih, da nalože čim smrkne, mnogo vatara onuda, a on da će već onog zapovjednika grada nekako obmanuti i prevariti. Tako i bi: Oni naložiše hiljade vatara, a moj ti Staniša ode i prevari onog zapovjednika, pokazavši mu one turske vatre i rekavši mu kako je ićmilet Turaka onamo palo i spremili se da zauzmu na juriš Stari Grad. Zapovjednik mu povjerova i misleći, da se onlikoj sili ne može oduprijeti, predade im grad brez muke i boja. Tako ti Turci uljegoše mirno u grad, a sjutra dan ižljegoše svi na ove naše ravnine, da čine dovu (zahvalnu molitvu), što su srećno zauzeli grad. I tako ti se ovo naše selo po toj njihovoj dovi prozva Dovlići, a od onih vatara, što no ih Turci pališe postaše Pali. Staniši Goliću dade turski car kao nagradu sve Dovliće i Čelinu, no Bog k’o Bog, on ga pravo nagradi, te mu đavo jednom sve ponese, te brate si moj, eno u Čelini i sad - vele da su njegovi potomci - Golići, borme krepaju od gladi.
Eto tako mi u razgovoru pripovjedi ovaj vrli seljačina toliko o postanju spomenutih imena, na čem mu ja pri rastanku toplo zahvalih, pruživši mu nešto za čibuk, što on jedva primi.
(www.palelive.com)
-
02.01.2012. - 23:27:48 |IP adresa:94.250.74.xxx| xxx - ...
Vrhbosna je stari naziv za Sarajevo,i taj naziv je nastao jos od ilirskog plemena Dezitijata koji su naselili podrucje danasnje Ilidze i svoje selo nazvali Vrhbosna,a tek kasnije je,pocetkom 13 vijeka cijela zupa koja se prostirala dolinama rijeka Miljacka i Zeljeznika,odnosno prostor izmedju planina Romanije,Jahorine,Bjelasnice i Igmana nazvao "Vrhbosanska zupa" ili "Zupa Vrhbosna"...Tako bi mozda prilikom trazenja porijekla rijeci Pale trebalo se malo okrenuti i na izvore koji se ticu pada Dezitijata i prodora Rimljana na ove prostore i pada grada Arduba(Ardubija) koji se spominje samo u Rimskim spisima iz vremena Tiberija,a vezan je za prostor Vrhbosne.
-
02.01.2012. - 23:55:05 |SAdministrator| Vladimir
Naziv "Bosna" (Solna rijeka, riječno korito) ima porijeklo (kod nekih istoričara) iz ilirskog perioda, ali Pale, u suštini prije druge polovine 19. vijeka nisu ni postojale, osim sela Podgrađe, koje je bilo jedino selo u bližem krugu današnjih Pala. Ja sam došao do nekih novih informacija, povodom ovoga:
http://www.palelive.com/pale-kroz-istoriju/crkveni-brijeg-krije-pravoslavnu-crkvu-iz-1240-godin e
Najvjerovatnije je riječ o praistorijskim nasljeđu i ilirskoj Gradini, ali opet ne vidim šta bi je moglo povezati sa imenom Pale. Vidim da imate određeno znanje i volio bih kada bi me uputili na više informacija o gradu Arduba (Ardubija). Možda uđem u neki trag.
-
04.01.2012. - 12:19:13 |IP adresa:89.111.208.xxx| palus klacarus
Širom teritorije starog rimskog carstva postoje mjesta sa imenima: Pala, Palu, Pale i sl. Zanimljivo je da su sva područja močvarna, upravo kao i naše pale. Strani istoričari to povezuju sa latinskim nazivom za močvaru "palus". Takođe u današnjem čadu postoji močvara Pala, u Africi: Palie i širom svijeta. Probajte i na google earth ukucati pale, izbaciće razne močvare ili bivše močvare.
Ne želim da se pravim pametan, ali mislim da da su naziv Romanija (Romeja-Vizantija, a mozda i granica zapadnog rima i sl.) i naziv Pale usko povezani.
Priča se još u okolnim selima da je ovo područje nekad bilo pod vodom, a Pale su i danas močvarne na mjestima gdje nije gradjeno.
Eto dobre teme za istražiti
-
03.01.2012. - 01:20:44 |IP adresa:94.250.74.xxx| xxx
Dezitijati su u Rimu imali status polu-nezavisnog stanovnistva (Civitas Peregrini) koje se oko 5 god nove ere,pobunilo protiv mobilizacije Augusta Cesara i pridruzilo ustanku ilirskih plemena iz Panonije i Dalmacije.Na celu Dezitijatina bio je Baton,a njegova porodica bila je ugledna u Vrhbosni. Kasnije je taj ustanak rimski istoricar Seutonijus nazvao Bellum Batonianum,a osvajanje grada Arduba kod Bathinus-a najtezom bitkom jos od Punskih ratova,zato sto je za njegovo i pokoravanje cijele Vrhbosne bilo angazovano 10 rimskih legija i jos toliko pomocnih jedinica. Prema jednim istoricarima,koji rijec Bathinus prevode kao Bosna (misli se na rijeku) Ardub je danasnji Vranduk (10km od Zenice),a neki istoricari rijec Bathinus povezuju sa selom Bulagaj,a za njega se kaze da je bilo selo u podgradju Hodidjeda...
Ovo su ukratko informacije na koje sam naisao citajuci o Rimljanima na prostoru Sarajevsko-Romanijske regije.Ali tesko je pronaci prave informacije,jer ces naici na gluposti da su Bathinusi ustvari Bosnjaci i onda vidis da nema smisla traziti,jer svako pise sta mu vise odgovara,a do pravih spisa od Seutonijusa je nemoguce doci.
-
03.01.2012. - 01:36:56 |IP adresa:94.250.20.xxx| Posjetilac
Ako želite pročešljati ilirsko nasljeđe na prostoru Pala, ključ je u ostacima utvrđenja Ilijak. Ovo mjesto je na rubnom dijelu opštine (sjevero-istočno), kada se iz pračanske doline popenje na glasinački plato-specifičan arheloški reon (još antički put je vodio ovuda). U blizini je i srednjovjekovni rudnik i mjesto za koju se vezuje legenda o crkvi. Arhelozi su pronašli bakarni kukasti krst i još zanimljivih predmeta, ali se iz nekog razloga mnogo ne pominje ovaj lokalitet. Još su zanimljiviji toponimi koji odlikuju ovaj kraj Pala koji je bio značajniji kroz istoriju od naselja po kom danas cijela opština nosi ime.
-
05.01.2012. - 17:47:44 |IP adresa:89.111.222.xxx| gospođadafina
O ovom pitanju postoji naučna literatura koja se koristi u ovakvim slučajevima. Legenda ne može ni na koji način pništiti naučno stanovište. Legenda je usmena priča nastala i očuvana u usmenoj tradiciji i nikada se i ni u kakvim okolnostima ne može koristiti kao naučna pretpostavka.
-
06.01.2012. - 00:08:24 |IP adresa:94.250.88.xxx| Posjetilac
Gospođo, da li se u svim naučnim disciplinama kreće u naučno razmatranje od pretpostavki? Istorija prati sve dostupne tragove, tako da je legenda ili ti usmeno predanje veoma korisno i istorijska nauka svojim metodama i instrumentima veoma često kreće u naučno dokazivanje upravo tim tragom...
Na žalost, za istorijsku nauku je često pogubna sprega između politike i tako nedostižne istine.
-
06.01.2012. - 11:39:10 |IP adresa:89.111.222.xxx| gospođadafina
Hvala na ovoj neukoj lekciji iz metodologije. Legenda ne može biti hipoteza ni u jednoj nauci, osim istorije i teorije književnosti, gdje se ona proučava isključivo kao žanr unutar knjževnoteorijske ili književnoistorijske nauke. Ovdje je prije svega riječ o Onomastici u kojoj se zaista legende i uopšte svaka vrsta usmenih kazivanja, koje su po definiciji usmenog postanja i trajanja podložne promjenama, tj. varijantnosti, "pretresaju". Nakon što naučnik ustanovi da se iz legende može izvući neka vrsta korisne informacije za njegovo istraživanje, ona postaje dio korpusa naučnog istraživanja, i ponavljam, nikako naučni dokaz. Dakle,Vuk Branković nije izdao cara na Kosovu!
-
08.01.2012. - 17:28:18 |IP adresa:94.250.29.xxx| v
Draga gospodjo za vrijeme boja na kosovu nije postojao car, dušan je prije toga postojao. Lazar je bio knez ali ga je narod volio pa ga i danas zovu car.
To sto vi napucate vaš tekst "školovanim izrazima" ne znaci da ste popili svu pamet ovog svijeta.
U istoriji je sve relativno pa je tako i zapad svoje teze lako pretvarao u hipoteze zapisujuci usmeno predanje.
Vladimir je u naslov fino stavio ZAPISI I LEGENDE i metodološki razgraničio sta je zapis, a sta legenda.
| < Nazad | Dalje > |
|---|
