Огласи
Koliko smo puta pročitali u novinama da je drug ubio druga, dječak brata i sl. Logično je i da pomislimo da se to dešava samo drugima i da je takvo nešto nemoguće da se desi našoj djeci ili nama. A da li je to tako?
Da li ste vratili oružje zaostalo iz posljednjeg rata ili ste ga sakrili na sigurno? Iako mislite da je na sigurnom, morati biti svjesni da dječijoj radoznalosti nema kraja. Pa i ako ste vratili oružje to ne znači da je vaše dijete sigurno, jer ne znate da li je to isto uradio roditelj njegovog najboljeg druga/rice. Da li ste odvojili bar deset minuta svog vremena da objasnite djetetu kako treba reagovati ukoliko ode kod svog druga ili rođaka a ovaj mu, želeći da se pohvali, pokaže očev ili djedov trofej iz posljednjeg rata?
Vjerujte da dječija radoznalost nije imuna na ovakve stvari, a da posljedice mogu biti katastrofalne. Ja se često upitam „Za koji će nam ***** oružje u kući“? Zar neko misli da će se, sa šačicom naoružanja, uspjeti suprostaviti nekom ukoliko dođe do novog rata (bar je to većini izgovor)? To je sve ionako zastarjelo i jedina svrha mu je da neko nastrada nestručnim rukovanjem. Sve što sam imao od zaostalog naoružanja davno sam predao u policiju (bez ikakvih posljedica) i sada mirno spavam (bar sa te strane).
Koristim i svaki trenutak da sa djecom porazgovaram o varijantama tipa „Šta bi bilo kad bi bilo“, da bih otkrio kako bi oni reagovali ukoliko bi došli u situaciju da im drug pokazuje očevo naoružanje. Tada iskoristim priliku da ih uputim kako je ispravno reagovati u takvim situacijama. Naravno da nije moguće preduprijediti sve situacije ali je čovjeku lakše ako djetetu bar pokuša objasniti neke stvari. Nedavni članak o pronalasku pravog arsenala naoružanja nije lako svariti ako se znaju činjenice da je isto moglo završiti u rukama djece. A koliko je još takvih domaćina na Palama i šire??? Čak je i ono legalno naoružanje dostupno djeci a isto bi trebalo biti iza tri brave sa ključevima na različitim mjestima. A da li je to tako? Da li se naši lovci pridržavaju toga? Odgovor na ovo pitanje ću ostaviti njima ali i članovima njihovih porodica koji čitaju ovaj članak.
Otvaranje ove diskusije ima za cilj da animira roditelje i nastavni kadar da odvoje dio svog vremena da objasne djeci moguće posljedice pri nestručnom rukovanju sa istim. Mimo ovog, cilj mi je i da podsjetim sve one koje do sada nisu vratili naoružanje da to učine što prije, zarad svačijeg dobra. Sa namjerom da u ovom tekstu ostavim što više korisnih informacija, ostao sam neprijatno iznenađen da se instrukcije o vraćanju nelegalnog naoružanja ne nalaze na internet prezentacijama nadležnih ustanova i da je iste teško pronaći. U potrazi za potrebnim informacijama, došao sam do internet prezentacije Centra za sigurnosne studije (CSS) i ustanovio da su se oni bavili ovom tematikom i da su objavili nekoliko publikacija na ovu temu koje možete pronaći na sljedećem linku: http://www.css.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=166&Itemid=252.
Obratio sam im se za pomoć pismom i od doc. dr. Armina Kržalića (Project Director u CSS-u), dobio odgovore na postavljena pitanja pa vam iste i prenosim:
1. Na koji način se može predati ilegalno naoružanje a da onaj koji to predaje ne bude sankcionisan (nadam se da postoji takva procedura jer ne želimo da isto završi u rijekama ili šumama pa da djeca kasnije pronađu isto)?
U BiH je prestala da važi amnestija za predaju ilegalnog oružja. CSS već par godina pokušava da ohrabri predstavnike paralamenta da donesu ovaj zakon, jer se nakon njegova ukidanja, prema izvještajima CZ, povećao broj odlaganja ilegalnog oružja u smeće i šume kao i bacanje u rijeke. Međutim, i za to nepostoji politička volja tako da i danas nemamo ni na nivou RS, FBiH, BDBiH, niti na državnom nivou zakon o amnestiji. Dapače, Brčko Distirkt, i neki Kantoni (USK, BP, Tuzlanski; ZE-DO) su periodično donosili zakon o amnestiji. Ipak na svu sreću postoji dobra volja od strane policije, kako u KS tako i u RS, pa policija neće nikog sankcionisati tko pozove polciju (122) i prijavi da ima da ilegalno oružje. Naravno, građani isto mogu donijeti i predati u policijsku stanicu. Postoje procedure, evidencije predanog ilegalnog oružja od strane policije, koja o istom obaviještava i EUFOR. Međutim i policija se suočava sa problemom skladištenja tog oružja jer nemaju sigurnosna skladišta tako da se gleda da u suradnji sa EUFOR-om, Vojskom i CZ prikupljeno oružje bude što brže uništeno. Obično se ono uništava u željezarama Jelšingrad u Banja Luci ili željezari Zenici te u vojnim poligonima Manjača ili Trom Doboj. Tako da možemo reći da oružje koje građani predaju policiji, ili CZ sigurno neće završiti u riječi, šumi i da neće doći u ruke djece nego će biti uništeno.
2. Koje su kaznene posljedice ukoliko policija pronađe kod nekog naoružanje odnosno kako se tretira taj prekršaj i po kojem članu zakona?
Obzirom na različitu zakonsku uređenost ove oblasti u BiH različite su i kaznene posljedice. Ovu oblast tretira 12 različitih zakona (10 kantonalnih zakona o oružju i municiji, Zakon u RS i BDBIH) jer je propao pokušaj UNDP i Koordinacionog odbora za SALW da se 2008. godine donese okvirni zakon na nivou Države koji bi na jedinstven način regulisao ovu oblast. Posjedovanje ileganog oružja se u ovim Zakonima tretira kao prekršaj i kazne za fizička lica se kreću od 300 KM do 10.000 KM dok je samo u Kantonu Sarajevo Zakon predvidio i kaznu zatvoraod 30 do 60 dana (član 42-47. Zakona Kantona Sarajevo). Naravno ovu oblast tretira i Krivični zakon pa vam preporučujem, ukoliko želite detaljnije ovo da obradite, da analizirate Zakone o oružju i municiji i Krivični Zakon. U prilogu Vam dostavljam Zakon o oružju i municiji RS.
3. Uloga Civilne zaštite u svemu ovome?
Civilna zaštita je do sada imala dosta dobru i ključnu ulogu u prikupljanju neekspoldiranih ubojitih sredstava (NUSA) i po tom pitanju su zabilježili dosta dobre rezultate. Također CZ može (jer ima specijalizovane timove) da se pozove ukoliko građani žele da predaju ilegalno oružje koje je nestabilno (poput bombe, granate, eksploziva, municije) jer je bolje da ovi timovi dođu na lice mjesta i isto pokupe nego da građani nose oružje i municiju u policiju. Isto se identifikuje, dobije potvrda za predano oružje a nakon toga uništava na poligonu CZ.
Iskoristio bih priliku da se ovim putem zahvalim gospodinu Kržaliću na pruženim informacijama a koje će građanima Pala sigurno biti od koristi. Još jednom apelujem da se preda zaostalo naoružanje (i to na propisani način) jer svaka druga opcija otvara mogućnost da nesreća zakuca na nečija vrata.
Diskusiju osnovao: Građanin Pala
