Mati Minodora: Manastir u Čelebićima gradi se za dušu napaćenog naroda

0

FOČA – Gradnja konaka monaške kelije Svetih Joakima i Ane u porti Crkve Uspenja Presvete Bogorodice u Čelebićima kod Foče brzo napreduje, objekat je ozidan i stavljen pod ploču, a monahinja Minodora Ružić, koja je pokrenula cijelu priču, očekuje da bi radovi iduće godine mogli biti završeni uz Božiju i pomoć dobrih ljudi.

Mati Minodora rođena je u čelebićkom selu Rajkovići, a prije pola vijeka je, poput većine Čelebićana, „trbuhom za kruhom“ otišla u Beograd, gdje je radila u pravosuđu do raspada Jugoslavije. Rat ju je, ističe, dosta emotivno pogodio, jer joj je većina rodbine bila u Foči.

NJeno intenzivnije zanimanje za bogotražiteljski put počelo je kada je krenula da radi u turističkoj agenciji počela kao vodič po pravoslavnim manastirima.

„Tražeći Boga, tražeći smisao života, kao i mnogi drugi, shvatila sam da se samo vrijedi duhovno uzdisati i ići ka tome, u to vrijeme nepoznatom“, kaže mati Minodora.

Dolazeći u rodni kraj i obilazeći crkve u Čelebićima i Rijeci Čelebićkoj nailazila bi na tužnu sliku. „Uvijek sam odlazila sa suzama i tugom jer su naše obje crkve bile zapuštene, pune muva, paučine, pune tuge“, priča monahinja Minodora.

 

Zamonašila se 2009. godine u banatskoj eparhiji, ali rodni kraj nije zaboravljala, a odluku da se vrati u Čelebiće donijela je nakon smrti svog najstarijeg brata, koji je živio u Foči.

„Poslije njegove sahrane izašla sam na Čelebiće. Nisam mogla da uđem u crkvu, bila je sva zarasla u travu. Onda sam došla u junu isto našla haos, otišla u suzama i postavljala sebi pitanje kako svi u Srbiji, Rumuniji, Ukrajini, Rusiji obnavljaju crkve, a samo ovdje propadaju. To sam gutala dvije godine, u sebi sabirala planove, noćima crtala konak“, prisjeća se kako se rodila ideja za podizanje duhovnog centra.

Čvrsto riješena da na Čelebićima zaživi manastir svoju ideju saopštila je NJegovom visokopreosveštenstvu mitropolitu dabrobosanskom Hrizostomu prilikom njegove posjete manastiru u Vardištu kod Višegrada, što je on podržao.

Na Čelebićima se nastanila u jesen prošle godine u crkveni stan, a u aprilu ove godine mitropolit Hrizostom je dao blagoslov da se krene sa prikupljanjem sredstava za gradnju konaka.

„Sve je krenulo iznenada, na Veliku Gospojinu, na Uspenje majke Božije, kojoj je crkva i posvećena. Pojavili su se ljudi iz Beograda koji ne žele da se njihova imena pominju, ali Gospod ih pominje. I ovdje se ponudio Vlasta Kovačević da besplatno uradi teren i pripremu za ploču, mitropolit je blagoslovio, oni su odradili ploču, nastavljeno je evo uz Božiju pomoć i rad dobrih ljudi i pomoć mnogih, koliko je ko mogao“, navodi mati Minodora.

Ona je rekla da mnogi i ne znaju da se ovo zdanje gradi zbog čega bi voljela da se što više promoviše u javnosti, da do ljudi dođe informacija da se ovdje gradi monaška kelija koja će biti posvećena bogoroditeljima Joakimu i Ani.

Mati Minodora ističe da od početka osjeća da veliku duhovnu pomoć ima od Sveštenomučenika Momčila Grgurevića, sveštenika iz Čelebića koji je mučenički, odsijecanjem glave, postradao u jesen 1945. godine sa još 17 mladića iz tog kraja.

Monahinja je pozvala sve one koji žele i koji su u mogućnosti da pomognu da na Čelebićima nikne manastir. „Da li će to biti muški ili ženski manastir, neka to bude sveta volja Gospodnja i kako je najbolje za dušu ovog napaćenog naroda“, poručila je ova monahinja.

Konak će, pojasnila je monahinja Minodora, imati kelije i sve potrebne prostorije kako to zahtijevaju crkveni kanoni.

Beograđanin Vitomir Todović već tri mjeseca je, od samog početka radova, u svom zavičaju, gdje se u potpunosti posvetio gradnji konaka manastira.

„Crkva naša ostaje. To neće niti propasti niti nestati, jer Gospod kaže u Jevanđelju `Stvoriću vam crkvu da je ni vrata pakla neće razoriti`. Presrećan što učestvujem u ovome uputio bih poziv svim dobrim ljudima da se pridruže“, kaže Todović.

Protojerej stavrofor Milorad Ostojić, takođe rodom iz ovog kraja, koji dugo godina služi u Srbiji, podsjeća da je Sveštonomučenik Momčilo stradao baš u ovo vrijeme 1945. godine.

„Odsječena mu je glava testerom. Ovdje je donesen i niko nije smio ništa da kaže, ni ko je on, tolika je to bila neka tortura i naša velika nesreća“, navodi Ostojić.

On kaže da je čelebićka crkva nakon Drugog svjetskog rata, sve do 1958. godine, bila pretvorena u štalu, gdje je vlast tadašnje opštine Čelebići držala konje.

Tako je, priča prota, bilo sve do ukidanja opštine Čelebići, kada je crkva obnovljena, da bi je mitropolit Nektarije Krulj osveštao 1961. godine.

„Hvala Bogu da ova crkva počinje da cvjeta. Naša mati Minodora svojim radom okuplja sve nas, da imamo gdje doći da se pomolimo Gospodu i Presvetoj Bogorodici, a onda i da popijemo kafu, da se družimo. Hvala bratu Vitomiru koji je uložio veliki napor i pozivam svu našu braću u Beogradu, Foči i cijelome svijetu da pomognu da završimo ovaj bogougodni posao“, rekao je Ostojić.

Ženska monaška kelija na Čelebićima je metoh manastira Vaznesenja Gospodnjeg u Vardištu, a zamišljeno je da vremenom preraste u prvi manastir na području opštine Foča.

Svi koji žele da pomognu gradnju monaške kelije mogu to učiniti uplatom novca na račun Mitropolije dabrobosanske u NLB Banci, broj 562-012-81443528-04, sa naznakom „Za izgradnju konaka monaške kelije u Čelebićima“.

(www.palelive.com / Srna)

Прати тему
Обавијeсти мe о
0 Коментара
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare