Bez sudskog epiloga i silovanje devetogodišnje djevojčice

0

ISTOČNO SARAJEVO – Kobna sudbina devetogodišnje Mirjane Dragičević, jedne od prvih žrtava mudžahedina u BiH koji su je 28. decembra 1992. godine u Ilijašu brutalno silovali, a potom ubili – jedan je od najtragičnijih slučajeva stradanja Srba tokom rata u Sarajevu, ali ni ovaj gnusni zločin, kao ni mnogi drugi nad nevinim srpskim civilima nikada nisu dobili sudski epilog.

“Hoćemo li ikad dočekati pravdu?”, upitala je Mirjanina majka Rada Dragičević po ko zna koji put članove Gradske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila grada Istočno Sarajevo Mirjanu Cabo i Gorana Timotiju, koji su je nedavno posjetili.

Tada im je Mirjanina majka rekla: “LJudi govore da vremenom prolaze bol i patnja, ali varaju se. U mom slučaju svaka godina je sve gora i gora.

Najlakše mi bude kad sam kod svoje Mirjane na grobu. Ispričam se i kao da mi s pluća kamen padne i neko olakšanje dobijem. A, najviše bih voljela da legnem pored nje i ne probudim se više, ali šta da radim kad ostadoh na ovom svijetu da nosim neizmjerni teret, bol i patnju koji ne prolaze”.

SUD I TUŽILAŠTVO BiH – “I SLIJEPI, I GLUVI, I NIJEMI” ZA JEZIVE ZLOČINE

Timotija je u izjavi za Srnu istakao da je ogorčen što niko nije osuđen za ovaj teški zločin.

On pita zašto postoje Sud i Tužilaštvo BiH, koji su sve vrijeme i slijepi, i gluvi, i nijemi na jezive zločine koje su nad sarajevskim Srbima počinici pripadnici muslimanskih ratnih vojnih, paravojnih i parapolicijskih snaga, pod plaštom takozvane Armije BiH i njenog zloglasnog vođe Alije Izetbegovića.

“Da li ove neustavne pravosudne institucije postoje samo da njihovi činovnici primaju ogromne plate ili postoji neki skriveni motiv? Da li je to možda namjera da se kroz Sud BiH da legitimnost sarajevskim lažima i mučki provuče priča u međunarodnom auditorijumu da su stradalnici tokom rata u BiH bili samo tadašnji muslimani”, ogorčen je Timotija, koji je i predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila u Trnovu i predsjednik Odbora djece-potomaka poginulih boraca Republike Srpske.

On pita sarajevsku političku vrhušku i institucije pod kontrolom SDA – ko je protjerao Srbe iz Sarajeva, ko im je uništio i prisvojio imovinu, ko i danas koči njihov povratak i ravnopravan status sa druga dva konstitutivna naroda na području cijele Federacije BiH?

“Koliko još vremena treba da prođe da Rada i mnoge druge ojađene srpske majke dobiju bar neku utjehu tako što će se pravosudni organi na nivou BiH smilovati da procesuiraju ne samo gnusno ubistvo male Mirjane, nego i sva druga nečovještva i zločine počinjene nad Srbima u Sarajevu i cijeloj BiH”, pitaju Timotija i Cabo.

Djevojčica Mirjana Dragičević žrtva je zločina mudžahedina i muslimanskih ratnih jedinica takozvane Armije BiH pod komandom Alije Izetbegovića, koje su 28. decembra 1992. godine upale u njeno selo Donju Bioču u tadašnjoj opštini Ilijaš i tu izvršili monstruozne zločine.

Kad je ubijena mala Mirjana imala je samo devet godina i bila je jedna od prvih žrtava mudžahedina u BiH.

Prema podacima iz policijske prijave, koju je tadašnji Centar javne bezbjednosti /CJB/ Istočno Sarajevo podnio tužilaštvu 2005. godine, navedeno je da su u zoru 28. decembra 1992. godine jedinice Drugog bataljona Sedme muslimanske brigade takozvane Armije BiH upale u selo Donja Bioča, gdje su ubili malu Mirjanu, te Nikolu Mićića i Lenku Skoko, a ranili Radu Dragičević i Milojku Draškić.

CJB Istočno Sarajevo podnio je tada izvještaj zbog krivičnog djela ratni zločin protiv 11 lica, od kojih se osmorica osumnjičenih terete po komandnoj odgovornosti, dok se preostala trojica sumnjiče kao neposredni izvršioci ratnog zločina.

Prema iskazima svjedoka, tog kobnog jutra u dvorište Dragičevića upala su tri muslimanska vojnika, jedan bjeloputi i dva tamnoputa, koji su imali poveze preko glava.

Šestogodišnji Mirjanin brat Janko ostao je u kući, sakriven ispod kreveta, dok je Mirjana sa svojom majkom Radmilom došla do kućnih vrata jer su njena baka i bakina sestra jaukale u dvorištu.

Vojnici takozvane Armije BiH uhvatili su malu Mirjanu i odveli je u kuhinju. Tu su je silovali sva trojica i, dok ju je prvi vojnik silovao, bila je svjesna, dozivajući majku, koja joj nije mogla pomoći, da bi potom pala u nesvijest.

Vojnici su natjerali Radmilu da gleda silovanje maloljetne kćerke, nakon čega su pucali iz vatrenog oružja u silovanu djevojčicu, koja je preminula, a zatim i u njenu majku i teško je ranili.

Mirjana je prvobitno bila sahranjena na mjesnom groblju u sarajevskoj opštini Ilijaš, ali toj sahrani majka Radmila nije prisustvovala jer se mjesecima u bolnici oporavljala od posljedica ranjavanja.

Na Radin zahtjev, zbog skrnavljenja groba, posmrtni ostaci ove nesrećne djevojčice preneseni su 5. septembra 2012. godine na Vojničko groblje Mali Zejtinlik na Sokocu.

(www.palelive.com / Srna)

Pretplatite se
Obavijesti me o
0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments