Da li je Kralj Petar II Karađorđević boravio u Palama?

0
Kralj Petar II Karađorđević

Rijetke su takve upornosti kao što je upornost u tvrdnji da je kralj Petar II Karađorđević, sredinom aprila 1941. godine, boravio ovdje u Palama. Druga je tvrdnja da je u Poštanskom domu na Kalovitim Brdima potpisana kapitulacija Kraljevine Jugoslavije tih aprilskih dana. Drugi opet tvrde da je taj čin dogodio u vili Šabanovića u Gornjim Palama. Rijetki su sagovornici koji vam neće pouzdano svjedočiti da su vidjeli kralja; da su sa njim razgovarali; da je ovuda šetao; da je ostavio novce; da ga je pratila kraljeva garda…da je… Iz mnoštva tih svjedočenja izdvojićemo nekoliko:

„U pratnji predsjednika vlade generala Dušana Simovića, kralj stiže 11. aprila 1914. godine na Pale. U sali doma časnih sestara kralj saziva sjednicu vlade bez prisustva hrvatskih i slovenačkih ministara… Sjednica vlade trajala je do pola noći. Sutradan, 12.aprila 1941. godine kralj sa pratnjom krenu iz Pala nazad preko Romanije, Rogatice i Goražda prema Foči“ „Islamske krvave ruke“ (strana 23, autor Momir Krsmanović, Beograd. 1994)

„Ovdje na Kalovitim Brdima bila je vila Matića, koja je u toku rata nestala. Ta vila je imala drvenu terasu čitavom dužinom zgrade. Kralj Petar II stoji na toj terasi, a ja iz prikrajka gledam, prilazi mu ađuntant i kaže: „Vaše veličanstvo, hladno je“ Kralj klimnu glavom, a ađutant mu donese šinjel i ogrnu ga“.

„Idem ja tako, kad kralj ovuda prolazi. Dobro jutro. Neđo! Dobro jutro, Pero! Dobri ti bakovi, Neđo! Jesu vala, Pero!“

U svojoj besjedi na 49. sjednici Narodne skunštine Republike Srpske, održanoj 13. 2. 1995. godine u Šamcu, vladika zahumsko-hercegovački Atanasije rekao je: „Kažu, gosnodine predsjedniče, da je u onoj vili gdje vi boravite. 18. aprila 1941. godine potpisana kapitulacija Jugoslavije“.

„Zajedno sa Savom Gujom maskiramo četinarskim granama krov od Matića vile. Kad zvona na crkvi zazvoniše na obje strane, što je znak za približavanje opasnosti. Nas dvojica smo se spustili sa krova vile i sklonili se u obližnji omar. Bijaše tek toliko oprljio snijeg da je tlo pokrio. Kad na tri do četiri metra od nas iz vile izađoše dva čovjeka, jedan od njih je u pelerini, prenoznajemo ga, to je general Simović. Drugi je mlad čovjek i on je u vojničkom odijelu. Savo je prvi zapazio i prepoznao kralja i skrenuo mi pažnju. Pogledao sam, i zaista je bio kralj Petar II. Pošto je prošla opasnost, vratilu su se nazad u vilu, ali ih i više nismo vidjeli“, priča Maksim Karabdija, 18. januara 1996. godine.

Učesnici i polaznici raznih škola dobijali su od svojih ispitivača negativne ocjene ako ne bi odgovorili da je na Palama potpisana kapitulacija, da je boravio kralj Petar II. U mnogim maturskim i diplomatskim radovima u gimnazijama i na fakultetima dokazuje se da je kralj boravio i da je potpisan akt o kapitulaciji u Palama. Bilo je prijedloga da se postavi spomen ploča o tom boravku, kao i o potpisivanju kapitulacije da se preimenuje neka od lokacaja koja bi bila prikladna za taj istorijski čin.

Tvrdnja: Kralj Petar II nije bio u Palama

Kralj je u svojoj knjizi „Život jednog kralja“ (memoari Petra II Karađorđevića 1990. godine). U toj knjizi, na stranama 131, 132, i 133/25, pored ostalog, stoji:

„Uveče, 8.aprila došao je dr. Maček iz Užica, gde je bila evakuisana vlada… Sutradan ujutru otišli smo za Han – Pijesak. Posle lepog vremena poslednjih nekolnko dana, sada je padao sneg i kada smo posle tri časa vožnje stigli, sneg je bio veoma dubok… kad mi je jedan od mojih aćutana zakucao na vrata da bi mi skrenuo pažnju na kolonu automobnla koja je prolazila, i koju je indentifikovao kao vrhovnu komandu… Ađutant mi je rekao da Vrhovna komanda nastavlja za Sarajevo, tako je bio naredno general Simović, jer su Nemci prešli Dunav i zauzeli Beograd.

U Han-Pijesku sam ostao još dva dana. Nemci su se približavali i mogao sam da čujem pucnjavu topova iz daljine. Provodio sam vreme slušajući radio; ništa drugo nisam mogao da učinim, a nisam imao nikakav drugi izvor vesti, najzad sam odlučio da nastavim put za Sarajevo. Bilo je teško ići kroz duboki sneg. Zaustavili smo se u Goraždu, nadajući se da ćemo napuniti rezervoare benzinom…

Nastavili smo našim putem i kada smo još došli na glavni put, kurir na konju iz Vrhovne komande je došao sa porukom za mene da ne idem u Sarajevo već na jug u Nikšić, u Crnu Goru. Vrhovna komanda i vlada trebalo je da mi se tamo pridruže. To su bile jedine vesti koje je poruka sadržavala.

Vozili smo se cele noći do sedam ujutru; približavajući se Nikšiću…“

Jasno je iz navedenog teksta da je kralj i njegova pratnja iz Han-Pijeska (gdje je boravio tri dana) otputovao preko Sokoca, Rogatice, preko Goražda i Foče i stigao do Nikšića. Mjesto koje kralj pominje da su „još jednom došli na glavni put, kurir na konju“… jeste Ustikolina, i put odatle vodi na jug. Dakle, kralj je najbliže bio Palama kada je putovao preko Sokoca i Glasinca. Što se tiče vlade i Vrhovne komande, to je sasvim nešto drugo i to dvoje ne treba dovoditi u vezu sa kraljem. Vrhovna komanda zaista je bila na Kalovitim Brdima, ali one renje i tu nije potpisana kapitulacija.

Posljednja sjednica Jugoslovenske vlade u Palama 13. aprila 1914. godine

(www.palelive.com / Isječak iz knjige Pale i Paljani, profesora Mojsija Đerkovića)

Прати тему
Обавијeсти мe о
0 Коментара
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare