Potresne scene u Turskoj pamtiće do kraja života

FOČA – Nakon desetodnevne spasilačke misije u turskom Hataju, članovi Spasilačke službe „Volf“ vratili su se svojim kućama, a iskustvo koje su tamo doživjeli i potresne scene kojima su svjedočili pamtiće cijelog života.

U Tursku su išli o svom trošku, na poziv AFAD-a, sa čijim instruktorima su prethodnih godina i prošli obuku za spasavanje iz ruševina.

U Hataju su pod ruševinama nalazili kompletne porodice, a djeca bi, priča načelnik „Volfa“ Nenad Ikonić, najčešće bila u naručju majki. Tako su u jednoj od porušenih zgrada našli i trudnicu u majčinom zagrljaju.

„Kada izvučete jedno tijelo ispod ruševine, ljudi vas ljube u ruke, to je za njih veliko poštovanje kada imaju mogućnost da ukopaju svoje najbliže. Jeste strašno i naporno, ali jednostavno smo dali sve od sebe. To je naš krajnji maksimum koji smo mogli da pružimo“, kaže Ikonić.

Ekipa od 13 spasilaca „Volfa“ iz Foče i Istočnog Sarajeva i Gorske službe spasavanja iz Bijeljine u Tursku je stigla sedmog dana nakon zemljotresa. Tu noć kada su došli nakon 2.650 pređenih kilometara, nisu ni spavali, već su iz vozila odmah ušli u ruševine i bili su u stalnoj trci sa vremenom.

„Pružili smo maksimum, popadali smo. U prosjeku smo spavali tri do pet sati“, kaže Ikonić.

U dva navrata su učestvovali u pronalasku preživjelih.

„Učestvovali smo u pronalasku žene i dvije bebe, kopali smo sa zapadne strane, a mještani sa istočne. Imali smo toplotni bljesak na termalnoj kameri i znali smo da se nalaze jedno ili dva tijela. Zajedno smo učestvovali u njihovom izvlačenju“, kaže Ikonić.

On dodaje da je dan nakon toga izvučena još jedna žena, takođe na njihovu inicijativu.

„Oni su rekli da su provjerili tu građevinu, a mi smo sa termalnom kamerom utvrdili da se nalazi možda jedna osoba i zovnuli smo AFAD i sa teškim mašinama prokopane su dvije ploče. Uvukli smo se, a zatim i oni i pronašli su jednu osobu živu. Pronalazak žive osobe je neopisiv osjećaj“, navodi Ikonić.

On objašnjava da su, nakon što im AFAD da koordinate, prvo procjenjivali stepen bezbjednosti ruševine, zatim bi pokušali da rade sa psima, a onda sa termalnom kamerom.

„Onda koristimo endoskopsku kameru za rupe, provlačimo kamere, i kada ustanovimo da nema preživjelih dajemo povratnu informaciju AFAD-u i on nas šalje na drugu lokaciju i tako iz dana u dan. Čak smo dvije noći radili do jutarnjih časova, žurili smo da pronađemo što više živih“, priča Ikonić.

Načelnik „Volfa“ ističe da se niko, koliko god imao iskustva u spasilačkim misijama, nije mogao spremiti za ovoliki stepen razaranja, pa ni turski spasilački timovi koji su se u posljednjih desetak godina često suočavali sa posljedicama velikih zemljotresa.

„Do sada je ukopano 42.000 ljudi, a za 150.000 se traga. Milionski gradovi su zbrisani sa lica zemlje, to se ne može objasniti riječima. Jednostavno, i Turci i njihova država nisu vidjeli ovoliki stepen razaranja, pogođena je trećina države, tako da je za sve ljude koji se bave ovim poslom veliki šok“, kaže Ikonić.

Trudili su se da ne ugroze svoju bezbjednost, što je jedno od osnovnih pravila pri spasavanju, ali su uslovi bili takvi da je nemoguće bilo izbjeći opasnost.

„Znali smo da će biti povratnih potresa, kao što su se posljednjeg dana desila dva uzastopna zemljotresa. Taman smo napustili jednu urušenu zgradu od dva sprata, a kada smo izašli i okrenuli se ta zgrada je bila sravnjena sa zemljom“.

Ikonić priča da je Turska jaka država sa dobro organizovanim Crvenim polumjesecom i spasilačkim službama sa tri i po miliona volontera.

„Niko od stanovništva nije bio gladan i žedan. Sve je obezbijeđeno, vojska i policija danonoćno su na ulicama, bilo kakav incident da se desi, oni su okrutni. Krađe se ne smiju dešavati, tako da je nevjerovatno kakve smo scene gledali, kako tuku ljude sa metalnim šipkama po ulici. Ako neko pokuša da ukrade hranu, tuče ga cijela ulica, vuku ga kroz grad, takve scene ni na filmu nisam vidio“, prenosi Ikonić sliku sa turskih ulica.

Veliki doprinos dala su i njihova dva psa tragača- Kvik iz Foče i Sijera iz Sarajeva.

„Odradili su veliki posao, ali su im ruševine rasjekle šapice. Gdje god timovi AFAD-a nisu mogli da rade, pozivali su nas sa našim psima“, pohvalio je Ikonić „Volfove“ tragače.

Razmjere razaranja u Hataju su toliko velike da će se morati sve nanovo graditi.

„Zatvoriće kompletan grad i onda će to da ravnaju mašinama. Prema informacijama kojima smo mi raspolagali, tražiće da se sve zgrade poruše i da se grad nanovo gradi“, kaže Ikonić.

On ističe da sve što su doživjeli u Turskoj, bez obzira na njihov dugogodišnji spasilački staž i veliko iskustvo, mora ostaviti posljedice i traume.

„Baš je teško, pričao sam sa kolegama iz Bijeljine i Sarajeva, oni kažu – mi više nismo isti ljudi. Ja se trudim da ne razmišljam u tom pravcu, jeste sve ostavilo na nas veliki utisak, ali život ide dalje, obučavamo se, radimo da spremimo što više ljudi iz Foče, spasilaca, da možemo da odgovorimo na bilo koju potrebu za naše stanovništvo“, poručio je Ikonić.

Grad Hataj ili kako se nekada zvao Antiohija, poznat je kao mjesto gdje je nastala jedna od prvih hrišćanskih zajednica, a fočanski „vukovi“ stigli su da posjete Crkvu Svetog Marka iz prvog vijeka, koja je danas muzej.

U povratku kući, u Istanbulu ih je sačekala najbolja odbojkašica svijeta Tijana Bošković i zahvalila im se u svoje i u ime Turske na svemu što su pružili ugroženom stanovništvu.

U ekipi „Volfa“, iz Foče su bili Nenad Ikonić, Duško Đurić i Mladen Stojanović, a sa njima je bilo i po pet spasilaca iz Istočnog Sarajeva i Bijeljine.

(www.palelive.com / Srna)