VIŠEGRAD – Slikar Slavko Tuševljak iz Višegrada opsjednut je vizijom i motivom za svoju sliku – vidi veliko slikarsko platno a na njemu, na ogradi Ćuprije na Drini, lebdi Ćorkan, onako u dronjcima, razbarušen, rukama ispruženim nad ponorom, pijan i pogleda uprtog u daljinu.
Za njim na „kičmi“ starog mosta grupica pijanih kasabalija, otvorenih  usta gleda u gradsku skitnicu i ne vjeruje da je to on, onaj poslušni  Ćorkan koji u zimsko jutro na zaleđenoj ogradi starog mosta „leti“ u  neki drugi, bolji svijet.
  Sa Tuševljakovih slika  zagledani u budućnost, sazdani od nijansi boja, umijeća umjetnikovih  ruku i rojeva misli gledaju likovi iz djela Ive Andrića. Pa i sam pisac,  onako ozbiljan, kao strog i zamišljen .
  I tako te  slike, lica, predjeli i građevine na njima posmatrača navode da mu  iskrsne vizija nekih prošlih skoro nestvarnih vremena kad je Višegrad  bio utvrđenje Pavlovića, pa turska kasaba i austrijska varošica i kad je  disao, kao i sad, nenačetim plućim krilima Drine i Rzava .
  Lotika  lijepa Jevrejka, hotelijerka, jedan od likova iz romana „Na Drini  ćuprija“ našla se, ne slučajno, na Tuševljakovim slikama, ali i niska  drugih ličnosti, koje Višegrađani, opijeni ljepotom i ljubavlju prema  svom gradu, s ponosom ističu.
  „Privilegija je roditi se u  ovom gradu ali je obaveza umjetnika da bar zakorači na Andrićevu  višegradsku stazu, i da pokuša da, ako je slikar, naslika i Ćupriju i  Andrića i njegove likove , koji , kako reče nedavno Emir Kusturica `još  tumaraju uskim ulicama ovog grada`“, – kaže Slavko Tuševljak.
  Mladi slikar iz grada na Drini ne bira tehniku kako bi ostvario svoj naum.
  Da  bi na slikarskom platnu ovjekovječio svoj grad i ličnosti koje su u  njega utkale dio sebe Tuševljak se služi tehnikom ulja na platnu,  akvarelom, ugljenom ili te mogućnosti kombinuje pokazujući tako  osobenost i različitost motiva koji obrađuje.
  „Na slikama  je prepoznatljiva patina, koju sam `skinuo` sa slika Mersada Berbera i  drugih velikih bosanskohercegovačkih i srpskih slikara, lirska nota u  njih utkana jei titraj iz moje duše, a neobični likovi još žive u na  listovima ukoričenih Andrićevih knjiga“, dodaje mladi slikar, apsolvent  na Pravnom fakultetu.
  Tuševljak priprema i prvu  samostalnu izložbu. Želja mu je da se ona otvori na sofi mosta  Mehmed-paše Sokolovića ili u onom luku Ćuprije , na desnoj obali Drine,  koji je na suvom .
  U ateljeu ovog umjetnika u naselju Megdan puno je nazavršenih slika i neostvarenih slikarskih planova.
  Jedan od njih je da se Ćorkan, ličnost koja je zaista  postojala, „samo ga je Andrić za časak izvadio iz života i stavio u u  knjige“, ušeta sa ograde kamene ljepotice i zaustavi u pokretu na  njegovoj slici.
(www.palelive.com / Srna)
            














