Sofija - Dnevnik jedne studentice

U rječniku slenga pronaći ćete izraz „bolonja“ za koje je objašnjenje: studiranje po Bolonjskoj konvenciji, oblik studiranja koji omogućava studentima da završe fakultet lakše nego osnovnu školu, a pri tom stiču zvanje mastera (nekadašnja magistratura).

Kako to dobro zvuči - lakše nego osnovnu školu, da li je stvarno tako?

Sofija - Dnevnik jedne studentice

Prošao je prijemni rok, uskoro će početi predavanja. Mnogi studenti brinu o tome kako će pronaći smještaj, a pogotovo brucoši. Kako naći smještaj ako niste dobili mjesto u domu? Lako, zato što se na svakom ćošku izdaju razne garaže, podrumi, šupe i slično, ali pitanje je kako naći prihvatljiv smještaj za pristojnu cijenu.

Stanodavci iskorištavaju to što su potrebni i bezobzirno ostavljaju visoke cijene, iako je sve više novih stanova jer svjedoci smo kako svako malo „nikne“ nova zgrada u Palama. Da, možete naći stan, ali nemojte trčati pred rudu, dobro se raspitajte, imate pravo da znate kakve uslove postavljaju prije nego što donesete stvari, i koje su vaše obaveze, čisto zbog sebe, da vas ne iznenade kada dođu računi.

Možda ne tako atraktivna na prvi pomen u ovim vrelim ljetnim danima, ali svakako Tara i rafting na Tari su prva alternativa odmoru na moru. Ekipa od petnaest Paljana zamjenila je odmor na moru, za kampovanje i odmor u kanjonu Tare i naravno nije pogriješila. Mnogo stvari nas je impresioniralo, a svakako neke od njih mogu poslužiti nama za primjer kako unaprijediti turističku ponudu Pala i okoline.

Ovim tekstom ću iznijeti lične stavove u pokušaju doprinosa smirivanju političkih strasti u Palama.

Ne sviđa mi se prilog koji je u emisiji "Pečat" RTRS objavila dana 08.07.2010. godine, a kojim je široj javnosti predočeno da postoji anonimna krivična prijava protiv g. Slobodana Savića, našeg načelnika opštine. Ne sviđa mi se iz razloga što prilog služi u predizborne svrhe, a ne da bi navodi iz prijave bili objektivno istraženi od strane novinara. Dokaz je pojavljivanje u prilogu predsjednika opštinskog odbora samo jedne stranke (a ovakva praksa je prošle godine korištena na lokalnoj televiziji od strane drugih), i iznošenje nekih činjenica koje bi trebalo da potkrijepe anonimnu prijavu. Ovim je, uprkos negiranjima, donekle jasno ko može da stoji iza prijave.

Ministarstvo za telekomunikacije i informaciono društvo Srbije je prošle godine pokrenulo program pod nazivom "Klikni bezbedno" kako bi poboljšalo bezbjednost djece na internetu, ali i odraslih. Inicijativu su podržale velike kompanije kao to su Telekom Srbija, Telenor i Vip, ali i velike medijske kuće koje su na svakom koraku ispromovisale inicijativu. Akcija je bila neminovna s obzirom na veliki i ubrzan rast informacionog društva Srbije i bilo je logično da se društvo bar u nekom obimu usmjeri i osigura.

Za razliku od Srbije, Hrvatske i Makeodinije, Republika Srpska do sada nije imala bitne i značajne akcije u ovoj oblasti koju pokriva Ministarstvo nauke i tehnologije.

U redovima ispod ću se u kratkim crtama osvrnuti na velike greške koje prave naši korisnici u posljednje vrijeme.

Večeras je u Banjaluci otvoren novi RTV dom. Izgradnja je počela 2007. godine i do sada je uloženo 15 miliona KM. Dom je svečano otvorio generalni direktor RTRS-a Dragan Davidović pritiskom na LCD monitor. Gledali smo drugorazrednu animaciju paljenja svjetala i sve je bilo spremno za posjetu velikog broja zvanica.

Voditelji amateri, konobarica u gro planu, zbunjenost zvanica u skučenom studiju i šlag na torti, iritirajuća i dosadna špica 18 godina RTRS-a, samo su potvrdili da naša televizija koju plaćamo 7 KM mjesečno uz telefon još uvjek pati od sindorma nezrelosti i neprofesionalizma. Ako ništa, za otvaranje RTV doma smo bar očekivali program za stepenicu iznad.

...Molim te, bože, da prođem kroz svaki lepi grad, samo ne daj ni u snu da prošetam Sarajevom...

Ovi stihovi s kraja pjesme "Sarajevo", književnika Dejana Gutalja, opet šetaju mislima sarajevskih Srba, rođenih u tom gradu, kao i sam rečeni poeta, iznova im pomažući da nađu obrazloženje za svu gorčinu koju godinama osjećaju, ali i za mržnju koja ih iz kvartova odrastanja i danas zasipa jednakom količinom, koja je još prije bezmalo dvije decenije predstavljala dovoljnu mjeru da zauvijek napuste vjekovna ognjišta.

Šta nam je zaista i danas taj nekada "lepi grad", u kojem su sve naše Dobrovoljačke, "Kazani", "Silosi", "Bubnji" i ostala srpska stratišta nečije priče o "odbrani Bosne", što neće i ne žele da donesu ni najmanji pasus o pravu i pravdi, žrtvi i dželatu, nevinom i krivom.

Samostalno otvoreno pismo vlastima, privrednicima, a prije svega ljubiteljima fudbala

Na poziv mog prijatelja, koji je rodom sa Pala, proveo sam na Palama i Jahorini prošle godine desetak nezaboravnih dana. Srbi su slični nama Rusima, priroda je divna, vaša zemlja je u cijelosti lijepa. Svakako, gledali smo dvije utakmice FK Romanije. Da, ja sam Danil Bahmatov, živim i studiram u Ukrajini, vlasnik sam fudbalske agencije GDA project. Pošto mi se dobar dio života “vrti” oko fudbala ideja koja mi je predstavljena, a koju ću ja da predstavim vama zasigurno vrijedi pažnje, ne samo čitalaca ovoga blog-a na sajtu palelive.com već i funkiconera, privrednika, potencijalnih investitora.

Kao što sam rekao, FK Romanija zaista ima šansu, ima perspektivu, ne samo da postane dobar klub u vrhu, već i respektovan, zapažen evropski klub. Pale ima svojevrsnu šansu da postane fudbalski centar, što može na duži period donijeti zavidne ekonomske prihode. Radeći u fudbalu vidio sam moge sportske centre, mnoge fudbalske klubove, u razgovoru sa mojim prijateljem odmah sam prepoznao da FK Romanija zaista ima potencijal. Mi smo u kontaktu sa direktorom kluba g-dinom Predragom Golijaninom, on nam je zaista izašao u susret, odgovorio je na sva naša pitanja, koja su u jednom trenutku bila i dio poslovne tajne kluba. Njegov rad, sa stanovišta nekoga ko je bio posmatrač tokova fudbalskih poslovanja u nekom ozbiljnom klubu, kao što je Šahtjor iz Donjecka gdje sam bio na svojevrsnoj praksi, može se ocijeniti kao ozbiljan i požrtvovan. Ne smijemo izostaviti pohvale na račun plasmana u Prvu ligu, jer je to svakako osnova razmišljanja o budućnosti kluba.

Ako ove redove teksta čitate uz jutarnju (vikend) kafu, čestitamo, Vi ste uspješno započeli proces digitalizacije. Ovo je opširna tema, o kojoj se mnogo priča u zadnje vrijeme po raznim internet blogovima, a ja ću se pokušati osvrnuti na nekoliko stvari koje sam primjetio kod naših sugrađana.

Kao što ste svi sigurno primjetili, na Pale je najzad stigao internet. Sa zakašnjenjem od 6-7 godina najzad smo dobili "upotrebljiv" pristup mreži. Dok se Zapadna, a sve više i Istočna Evropa frljaju velikim brzinama (čitaj megabitima), mi imamo skromni, ali upotrebljivi prosjek od pola megabita (512 kbit), što je sasvim dovoljno da ugodno provjerimo mail, Facebook i pročitamo štampu.

Već nekoliko dana me izjeda činjenica da je Jahorina postala meta političkih i interesnih prepucavanja preko medija, što odaje prosječno informisanim građanima šta se zaista nalazi "iza fasade". Planina koju su svi doživljavali kao svoju u posljednje vrijeme se više spominje u negativnom-poslovnom smislu nego u turističkom i sportskom. Jahorina je do prije nekoliko godina bila ponos Paljana, dok je u posljednje vrijeme većini Paljana pripadne muka kada se spomene ova olimpijska ljepotica.