
Osjećam da napola živim, kao plivač koji se brćka u plićaku dok me more mami svojom dubinom. Svjesna sam da mnogi još ni more nisu vidjeli, a kao da i ja imam nešto od njega. Tolike godine školovanja, žrtvovanja, stresova, poništavanja ocjena, ispita... zbog čega... Znam samo da opet, po ko zna koji put, sjedim u tom istom plićaku, i gledam dubine ...













