...Molim te, bože, da prođem kroz svaki lepi grad, samo ne daj ni u snu da prošetam Sarajevom...
Ovi stihovi s kraja pjesme "Sarajevo", književnika Dejana Gutalja, opet šetaju mislima sarajevskih Srba, rođenih u tom gradu, kao i sam rečeni poeta, iznova im pomažući da nađu obrazloženje za svu gorčinu koju godinama osjećaju, ali i za mržnju koja ih iz kvartova odrastanja i danas zasipa jednakom količinom, koja je još prije bezmalo dvije decenije predstavljala dovoljnu mjeru da zauvijek napuste vjekovna ognjišta.
Šta nam je zaista i danas taj nekada "lepi grad", u kojem su sve naše Dobrovoljačke, "Kazani", "Silosi", "Bubnji" i ostala srpska stratišta nečije priče o "odbrani Bosne", što neće i ne žele da donesu ni najmanji pasus o pravu i pravdi, žrtvi i dželatu, nevinom i krivom.