Na Romaniji i Glasinačkom polju često možemo pronaći gomile kamenja, za koje mislimo da su mjesta za odlaganje otpada prilikom iskrčivanja posjeda. Međutim ove gomile, predstavljaju dio jedne kulture koja potiče iz daleke prošlosti, čak iz ilirskog perioda (1800. do 200. godine p.n.e.). Većina gromila je iz Halštatskog perioda (Gvozdeno doba) od 800. do 500. godine p.n.e, kada Glasinačka kultura doživljava svoj procvat.

Narod ove gomile kamenja naziva “gromilama”, naučnici “humkama” ili “tumulima”. U ilirskom periodu u ovim gomilama kamena su sahranjivani mrtvi. S obzirom na to da su Iliri vjerovali u zagrobni život, svoje mrtve su sahranjivali sa ličnom imovinom. Zahvaljujući ostacima koji su pronađeni na Glasincu, naša istorija je ostala bogatija za mnoga otkrića, a Glasinačka kultura je postala poznata širom svijeta.

Velika istraživanja i ispitivanja gromila su rađena krajem 19. vijeka, tačnije 1888, 1895. i 1897. godine, od strane Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Najveći broj gromila je pronađen u okolini Sokoca, pa istočno prema Rogatici. Ćiro Truhelka je istraživajući u jesen 1888. godine, izbrojao preko 1500 gromila, od toga i nekoliko desetina na području koje obuhvata opština Pale (selo Ponor i okolina).


Rub opštine Pale, u blizini mjesta Ponor

Oskrnavljene nekropole

Kada su prvi istraživači krajem 19. vijeka stigli na Glasinac u namjeri da istraže humke, zetekli su pored puta oskrnavljene i raskopane gromile, smrvljene kosti razbacane okolo.

Vjerovalo se da se ispod kamenja nalazi zakopano blago, pa je narod kopao, međutim jednom se desilo nešto prilično čudno. Kod sela Kusače narodu se prikazao duh, koji je ustao iz gromile “da mu je glava nebo dotakla”. Kopači su se onesvijestili od straha, a kada su se probudili, duha nije bilo, ali se od tada narod plašio iskopavati gromile.

Iskopavanja

Veliki dio gromila na području Glasinca je istražen, a najvrijedniji pronalasci se i danas čuvaju u muzeju u Beču. Narod je gromile na nekim područjima nazivao i Arareve gromile, a u blizini velikih grupa gromila su otkriveni ostaci utvrđenja, njih oko 50.

Među prvim istraživanjima su bila i ona pored crkve Svetog proroka Ilije na Sokocu, gdje su pronađene brojne gromile i ostaci jedne gradine.

Gromile su raznih oblika i veličina. Neke imaju i po 20 metara prečniku i u njima se nalaze najčešće grupni grobovi. Samo su bogatiji pokojnici sahranjivani sa oružjem i ličnim predmetima. U nekim gromilama su pronađeni skeleti, u nekima samo urne, dok neke gromile sadrže samo predmete.


Ilustracija koja predstavlja pronalaske u gromilama

Pokojnik se sahranjivao tako što bi se položio na golu zemlju, pored njega bi se stavile dragocjenosti, koje je imao za života, kako bi ih prenio na drugi svijet. Potom bi se donijelo kamenje iz obližnjeg okoliša i nabacalo na pokojnika. Od silnog tereta su u većini humki pronađene smrvljene kosti.

Kod uglednijih i bogatijih pokojnika su bile veće gromile i u njima su uglavnom sahranjivani vojnici, koji su imali veliki ugled u to vrijeme.

Prilikom iskopavanja je pronađeno brojno oružje u većim gromilama, koplja, mačevi sjekire i noževi, te šljemovi, kape i nakit. Većina pronađenih ostataka je iz Halštatskog perioda.


Glasinačka kolica, koja se čuvaju u muzeju u Beču su postala dio udžbenika, knjiga i literature širom svijeta. Sa desne strane, predmeti pronađeni na Glasincu, koje su Austrougari prebacili u bečki muzej.


Grčko – Ilirski šljem iz VI vijeka p.n.e. pronađen na Glasincu

Jezero na Glasincu


Crtež broda pronađen na jednoj pogrebnoj urni na Glasincu

“Glasinac ima veliku oskudicu vode, tu je tek jedno pitko vrelo u Sokocu, a posred ravni protiče mali, preko ljeta suhi potok Rešetnica, koja utiče u golemu pećinu pa se s onu stranu pridružuje kriptičkim vrelima Prače. Hidrografičko lice ravnice se vremenom promijenilo, i prije je na Glasincu daleko više vode bilo, nego danas. Na tu misao nije me navelo pričanje naroda na Glasincu, da je nekad ondje bilo golemo jezero, pa da su njime brodovi plovili, već to, što je sve dno glasinačko gust mulj, koji mjestimice do 1.5 m., u dubljinu seže, a taj mulj zadnji je ostanak maloga jezerca, koje se ovdje nalazilo. Pitanje, kako je ta voda nestala, da li se spustila u one podzemne rupe i pukotine, kojih dosta ima po Glasincu, ili je drugdje provalila put, tek će tačnije ustanoviti geološko istraživanje, ali nema sumnje, da se lice Glasinca doista promijenilo.” – napisao je Ćiro Truhelka 1889. godine.


Jedna gromila u blizini Rogatice


{yoogallery src=[/images/stories/reportaze/gromile/pronalasci/] width=[144] height=[120] title=[Pronalasci na Glasincu] style=[lightbox] effect=[fade] spotlight=[1] prefix=[thumb144_] thumb_cache_dir=[thumbs144] thumb_cache_time=[1440] load_lightbox=[1] thumb=[plain] rel=[lightbox[mygallery]] load_lightbox=[1] resize=[1] order=[asc] count=[50]}
Pronalasci na Glasincu

(Stanišić Vladimir – www.palelive.com)

Postavi komentar

avatar
wpDiscuz